Spontano i tiho želim da te volim,
da ti suze sa lica pretvorim u cvetne vrtove i maglovita svitanja, oteram sa tvog jastuka.
Zelim da te pogledam, dodirujem i mazim. Da ti šapnem poneku glupost uveće i da zaspimo u isto vreme.
Zelim da uberem jabukin cvet i njime dodirujem tvoj svaki osmeh a ti da skidas jutarnju rosu s trave i ostavis trag u mojoj kosi.
Želim da se tvoj sjaj utapa u moje lice i oci, da svaki moj dan zapoćne sa tvojim osmehom.
Sunce, toplo i lepo, tako drago i daleko ja te ipak volim.
(prvo sunce nakon mnogo tmurnih dana)


1 comment
Spontano pozeleh da te prva docekam i pozelim ti dobrodoslicu..
Stevane,lepo pises i imas interesantnu formu stiha koju nisam do sada primetila na blogu…Zato mi je drago sto ces svojom originalnoscu u izrazu jos vise izbrusiti ovaj dijamant ciju kristalnu strukturu svaka nasa pesma cini jedinstvenom i neponovljivom….
Jos jednom dobrodosao..
Aleksandra