Seoska idila
Sela su nekada bila puna seljana
Ostala je idila, blijeda sjećanja…
Svici ne svite, bez purnjave dima…
Nestale su sjedaljke, jutra s pijevcima…
Ne čuju su volujske rike proplancima
Trule teljige u vajatima ugaslima…
Sablasna tišina u lednim noćima…
Jeza dušom i tijelom se prožima…
Sela su bila nekada, eh nekada…
Plašim se više nikada…


2 comments
Da,prijatelju,plasim se i ja….Cesto boravim u jednom malom seocetu koja danas nema vise od 40 zivih domacinstava…..A i u njima zive jedno do dvoje starih…..Tuzna je ova realnost….Mislim da ce se jednom krug okrenuti i biti jedno novo drugacije vreme u kom ce se narod opet vratiti tim istim izvorima koje je davno napustio…U to ime,dizem casu punu toplih pozdrava i drago mi je sto si se pozabavio ovom tematikom….Tvoja 3A!

Od svakog A,po jedno……..
U pravu si, Arso. I, žao mi je što više nema ONE PRAVE SEOSKE IDILE. Sreća da postoje oni koji to znaju, na lijep način, da oslikaju svojim stihovima i ostave za sjećanje.
