Vraćamo se kući
posle mnogo leta
u grudima praznina,
tuga, jad i seta.
U svet smo poneli
mladost, nade, snove,
a nazad vraćamo,
života reslove.
Proguta nam mladost
ta daljina kleta
ostaše nam snovi
negde na kraj sveta.
Džepovi su puni
novčanica raznih,
ali smo u duši
nesrećni i prazni.
Krasila nas mladost
kad krenusmo „gore“,
a sada nam lice
išarale bore.
***
Ma… ja tužan nisam
zbog bora ne patim
srećan sam zbog toga
što ću da se vratim.
Milovan Petrović


Коментари