RAZGOVOR S TUGOM – Dobroslav Petričević

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
209 пута прочитано

Razgovor s  tugom 

Ponekada tišina zazvoni
kao hiljade crkvenih zvona
tuga mi se unese u lice
bezdušno  pita:

Gdje je ona?

U bespuću života nestao trag
svaka uspomena ranu dira
samo da sretnem pogled blag
i  umirim hiljadu nemira.

Lako je kad  pada kiša
kišne kapi skrivaju suze
tuga se nadvila iznad ognjišta

zlokobno pita:

Gdje ti je ljubav

ko ti je uze?

Dolivaš so na živu ranu
pomozi ako za Boga znaš
lagali su mi život cijeli
„dobiješ uvijek koliko daš“.

Davao sam šakom i kapom
bio sam spreman davati još
srce i dušu, život cijeli
za sebe  nisam tražio ni groš

Više ne čekam svoje ise
ponovo tamu sjeku zvona
tugu sam rastužio.

Gledam je plače
ne ruga se više
i ne pita me:

Gdje je ona?

© Dobroslav Petričević

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/52091

1 comment

  1. Please wait...

    Sve kazano,jasno i nemam šta reći.
    Reči predivno ,lepo ,bravo ..ne idu uz ovu pesmu ..
    nemam reči .

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.