ŠIMŠIROVA TUGA – Stojanka SEKA Zakić

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
657 пута прочитано

ŠIMŠIROVA TUGA

19.11.2009.

Pod šimširom tihim sada nikog nema,

al’  mi vjetrić šapnu: tu samo smrt drijema

od onoga dana kada kuja-majka

osta bez svog psića jedinca nejaka.

/

Nemoćna i stara, a htjela svoj okot

da sačuva u injem okovanom danu,

ali sama tužna, bez izlaza srećnog –

nikad izliječenu, mrtva nosi ranu.

. . .

Njen gospodar sjedi u svom toplom domu

s porodicom svojom uz graju i smijeh –

i ne haje što je stara ljubimica

skotna pod šimširom – k’o da nije grijeh.

/

Kuća puna sreće, pod šimširom tuga;

od ledene studi kuja štene krije –

tijelo joj se trese dok je snijeg pokriva,

ali mrtvo štene još nesvjesno grije.

/

Narednoga dana, kraj šteneta mrtvog,

nepomičnu nađe svoju ljubimicu

taj što se ne sjeti kada je trebalo

ljubav da joj pruži i toplu kućicu.

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/5285

13 comments

Preskočiti na obrazac za komentare

  1. Please wait...

    stigao odgovor

  2. Please wait...

    Rasplaka me totalno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    Prica je dobila novi obrt,nov aspekt…..okrutnici,ima li ih takvih?
    DA!Ti si moj genije……Presrecna sam sto sam deo tvoga nadahnuca tvog divnog velikog srca……iako pretuzna,grejace me ova pesma na mom putu i dugo,dugo cu misliti na nju…..a,kad se vrnem,odmah je ponovo citam!!!!ma,jok,stampam je odmah da je sa sobom ponesem!!!!Unistavas me…..Ljubim te

  3. Please wait...

    , HTJELA SAM DA OSUDIM čovjeka, ili bolje rečeno SVE RUŽNE LJUDSKE OSOBINE, jer sve što se događa – čovjek je kriv………on je taj što i ŽIVOT uništava.
    Tebe, ne želim da uništim, nego da ti otvorim oči i da na život gledaš drugačije – hoću da očvrsneš, a emocije da ti bujaju kako bi se mogla lakše boriti sa životnim problemima.
    Moj Jarac me je molio da ovu pjesmu uništim, jer ona ne voli (kao ni ti) pjesme sa ovakvim krajem. Oprostite mi obadvije, ali ova pjesma mora da živi – neka živi kao opomena…….

  4. Please wait...

    Bas kao opomena….ta ti je BISER ideja……i treba…..nadam se da ce neko posle citanja ovog REMEK DEL staviti prst na celo i zamisliti se…..odoh….

  5. Please wait...

    Oh, kako podnijeti ovolike epitete i pohvale koje mi upućuješ – hvala ti od srca i za ovo, a i za podršku. Srećno pošla

    • arsenije lalatović on 21/11/2009 at 7:06 pm
    • Odgovoriti
    Please wait...

    E Seko, Seko… Moje poštovanje
    tužna metafora ljudske sudbine
    govori o diskriminaciji žene i beznađu usuda…
    koliko smo mi zapravo nehumano društvo?
    kakav je ljudska civilizacija usud?
    uvijek smo spremni za kritike?
    đe je ono ljudsko u nama?
    hiljada pitanja odgovora nema…
    koliko majki i đece doživi ovakvu sudbinu? – čini mi se mnogo
    uputimo apel čovječanstvu, da ljudski i ma bilo čiji život nema cijenu…
    kao što reče Patrijarh lako mu duši -budimo ljudi…
    srdačan poz odiz Nikšića od maloga Save i Arsenija Ozrinića

  6. Please wait...

    Dragi Arso, volim tvoje analize i komentare – ti tako dobro znaš naći metaforu, da me to prosto oduševi. Hvala ti za podršku ideje da se u ljudima ljudskost probudi, da se dobroti, ljubavi, humanosti, razumijevanju…………. vratimo.
    Budimo ljudi kao što je bio PATRIJARH PAVLE i ovozemaljski život će postati raj na zemlji za sve – neka Njegov Duh očisti nebo iznad nas.
    Neka srećno raste mali Savo pored svojih roditelja, a ti budi otac koji će ga naučiti da bezbolno postane pravi čovjek.
    Arso, ovo nije kraj…….slijedi nastavak započetog……….
    od

    • lela stojanovic on 22/11/2009 at 6:26 pm
    • Odgovoriti
    Please wait...

    Tuzno i istinito, jako bolno za nas koji ovo osecamo.Znamo da oni koji se tako ponasaju ovo nece ni procitati, jer svi koji pesme citaju, a tek oni koji ih pisu nisu takvi ljudi.Pesma je odlicna, svaka rec ima osecaj i sliku, na nama je da se nadamo da niko od nas, pa ni ti neces imati materijala nikada vise za ovakve pesme.Veliki pozdrav

  7. Please wait...

    Draga moja Lelo, hvala ti za ove lijepe riječi – baš su mi potrebne u ovom momentu. Za ovu pjesmu sam dobila inspiraciju čitajući Aleksandrinu pjesmu i ona mi je dala ideju da napišem ovu…. ali se ovdje nisam zaustavila (pošto volim životinje), napisala sam još jednu vezanu za istog ljubimca i, plašim se (ako ovako nastavim ) da će nastati čitav jedan ciklus (za knjigu) o ovom ili i drugim ljubimcima.
    Voljela bih pisati o onim lijepim karakternim osobinama ljudi i njihovog odnosa prema kućnim ljubimcima, ali život je drugačiji. Veliki, veliki pozdrav

  8. Please wait...

  9. Please wait...

    Uz čestitke za vješto ali osjećajno oslikavanje bolnih dešavanja u „humanom“ svijetu, puno VAS pozdravljam iz grada na Uni!

  10. Please wait...

  11. Please wait...

    Srdačan pozdrav iz Bihaća!

Ostavite odgovor na aleksandra Odustani od odgovora

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.