nov 24 2009
24/11/2009
Dani su postali bez tebe
od noći tamniji,
najtopliji ljetnji biće
od zimskih hladniji.
Umjesto osmijeh
grč je gorčine,
samoća kao sudbina čeka
i noći studene,
to život će biti
bez tebe.
Prolaziću
kroz tamu samoće,
misli će grijati uspomene
na tvoje usne medene.
Svjetlosti nema,
samo uz ljubav tvoju
ona mi doće.
Živjeću
sa ljubavlju svojom
do kraja to znam,
jer tebe jedino volim
i vječno voljeću
iako biću sam.
Add to favorites 
Rodjen, ne svojom krivicom, jedne gladne godine prije 56 godina. Svađao se sa životom i sudbinom, skitao po svijetu,
po nekad nešto i radio. Najplodiji period u pisanju 1966-69
na žalost skoro 100 % nestalo u vihoru rata, pokušavam po sjećanju da obnovim što je moguće, i 1986 do danas, posebno poslednje četiri godine. U izdanju "Foto fortuna" iz Beograda, zbirku pjesama "Daleka obala" vidjela svjetlost dana u februaru 2007 (još ju nemam u rukama) , nadam se da nece biti i jedina.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/5334
Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.
Made with by Graphene Themes.
5 comments
Preskočiti na obrazac za komentare
Kakva emocija,Bozo!!!!!
jao,bojim se da se i meni takvo sto ne desi…zaista je verno docarano…
cestitam…..sa istoka Ja…..
bRAVO KUME…
Pozdrav Božo, neznam da li ove pesme objavljene u poslednje vreme izvlačiš iz arhive ili su novijeg datuma ali znam da su svakako odlične.
Rado ih čitam.
Ne daj se druze!
Milisav
Znas put, vidi se, samo sto ga sada mozes zaobici… zelim ti puno uspeha u tome
