Čekaću te tamo gdje se ne čeka

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Ne mogu ti reći
da ću te čekati u našem gradu
sjedeći u našem parku na našoj klupi,
mi nemamo naš grad,
nismo ga nikad ni imali.

Ne mogu ti reći sve one divne riječi
koje govore pjesnici svojim muzama
naša priča nije kao u pjesmama
ja nisam od onih koji mogu
bezuvjetno živjeti u snovima.

Nisam vješta u slikanju ideala
pripovijedanju bajki srećnog kraja
niti romantičnom prikazu svojih osjećaja
i zato ti ne mogu reći
da je našoj sreći presudio neko treći.

Mi nismo nikad bili savršen, idealan par
nisam bila žena iz snova
sve svoje greške dobro znam
i ne mogu reći ( mada bih rad’ )
da si bio čovjek bez i jedne mane.

Mogu ipak jedno da kažem pred svima
a da ni sama ničim ne mogu poreći
voljela sam te i odlazeći
tražeći izgovore i opravdanja
za sve dane one što nas dovdoše do kraja.

I mogu reći i tebi i svima
ljutnja u meni kratko tinja
slab je to bio zid da bi me zaštitio
od svih onih dana u kojima sam živjela
uvjerena da otisak mog dlana, tvom dlanu pripada.

Ne mogu ti obećati da ću te naći
ma gdje i skim god bio
jer dobro znam, odavno nisi sam
nema potrebe da lažem sebe
da me nikad ništa nije dijelilo od tebe.

Jedno ti mogu obećati
bez sumnje da ću riječ poreći
ako nam se ikad igdje putevi ukrste
slomiću svaku želju u sebi
okrenuću se i nestati prije nego me vidiš.

Mogu obećetati da ću te svakog iskušenja poštedjeti
zatomiti zov mojih usana
ako krenu ime da ti izuste, da te pozovu
a ti znaš, to ne možeš poreći
mogu, ja mogu voljeti i neokrenuvši se otići.

Neću trepnuti ako me od bola budeš kleo
neću zaplakati kad me opet pred svima
budeš po blatu povlačio i razvlačio
ti me poznaješ od svih bolje
i dobro znaš da preživljavam i mnogo gore.

Nije to ni ponos ni inat, ni povrijeđenost
ni poniženje više nije
među nama su iskre jače od svega navedenog
ali, ti pripadaš drugom svijetu i drugom životu
a ja nisam spremna za još jednu golgotu.

Ne mogu ti obećati ni da ću te zauvijek
u sjećanjima i u srcu čuvati
razum me polako napušta, a srce,
srce će prestati jednog dana da kuca
i onda te neće biti kao što neće ničeg biti.

Mogu ti, ipak, sa sigurnošću obećati
i svoju časnu riječ dati
čekaću te tamo gdje se ne čeka niko
jer to je jedino mjesto koje mogu nazvati naše
jer to je jedini trag koji ću ostaviti
ako me ikad poželiš pronaći.

Ti i ja, mi nemamo ništa što je naše
ni grad, ni park, ni klupu,
niti na prstu znak da smo jedno drugom sudbina
nemamo istu zemlju, ni isti jezik,
nemamo ništa sem tog jednog mjesta
mjesta gdje se niko ne čeka.

Ali, ako ćeš i tamo da baneš i kažeš
kako si tu jer ne možeš iskušenju da se odupreš
kako ljubav nije ono što je među nama
nemoj, nemoj ni tamo da me tražiš
ostani na svojoj strani čekanja
ostani tu gdje je sve lijepo, čisto, gdje je sve „istina“.

© Nevenka Savić Alispahić

FavoriteLoadingAdd to favorites

530total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/54224

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.