Rana ti je
Jednom
Glagol živjeti ostavila
Kao ametist
I pokazala put:
Ustraj
Na predugoj i vječnoj
Knjizi vremena, jednom će
S ljepotom bivanja
Nahrupiti bezbrižnost
Samilost ti je
Jednom
O glagolu trpjeti zborila:
Listaj neumorno, trošna je
I vječna knjiga vremena
Kapat će iz krvavog čela
I trnove krune, bezmjerno je
Tajanstvo uma i nečujni su sati
Dok lice ne ozare
Sloboda ti je
Jednom
Plamičkom spektra šapnula:
Ne pleši vječno s vjetrom ispjevanim
Dug je put dok romor ne isplete
Strane svijeta, dok se ne odrekneš
Bijelih rukavica i ne siđeš
Iz sedla pijedestala lažnog
Dok ne zagrliš dar slobode
S ponosom izbora sebe sama
Za plovidbe
Na kojima se ne pita gdje je
Milosrđe Njegovo
Nad obespravljenim
Gdje mu je suza
Nad mrtvim kolijevkama
Nedužnih
Add to favorites 
Коментари