Kamo god pogled
Seže
Te beskrajne travke tišine
Bili bi zeleni mlazevi svjetlosti
Bili bi nesan urođenika iz Amazonije
Pa bi mrmljajući ponovio
Kako ni jedna travka u dolini
Ne umire bez znanja cijele doline
Priklanjam se tom suglasju
Suhozida zaraslog u šipražje
Dlanom bih polako dok bdim
Ljuštio šutnju s te okamine
Da se oglasi o svojoj naravi
O plodnosti, svrsi i smislu
U nedođiji
Koju zaludno pokušavam
Usporediti sa slikama grada
Ostavljenih u daljini
Ali kamo god pogled
Seže
Grad je
Nečujan iz ove udaljenosti
Ne znam što bi rekao
Urođenik iz Amazonije
Tek i ovdje i tamo
Kaplje prolaznost
I glasno huji vrijeme


Коментари