Kad te na dalekim sprudovima svijeta
Vjetar zapljusne notama neodsviranim
Pjevaj
S kišama svibanjskim
Jer doći će opet ljeto
I ruke će moje biti
Ruj cvijeća u vazi
Kad ti ledene noći na ramenu zaplaču
I sve bude pusto kao tišina oko srca
U kojoj još pjeva ćuk i noći
Koje nikad ne prolaze
Ne tuguj
Samo je onda gorak život
Ako te
Jedne oči zaborave
Kad budeš usamljen
Na kolodvorima sjećanja
I zagledan u tragove
Što vrijeme ih je izbrisalo
Inicijali naši oživjet će i zatreperiti
Putem do sazviježđa
Zagrli ih zajedno sa prostirkama
I nesanicama naših godina
Koje nismo ispričali
Kad ti umjesto poljupca
Miris i šum lišća uberem u maglovitim
Horizontima grada
Ne čudi se, to ja više ne znam
Vraćam li se odnekud
Praznom lađom Vilsonovog
Ili se tek
Za izlazak spremam…
Add to favorites 
Коментари