VJETAR U MOM VRTU, SLIKA I OSTALO – M. Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
305 пута прочитано

 

Iznenada je posve utihnuo
ni lišće nije treperilo
nad nepoznatom slikom
koju sam jutros našao
iza podrumskog ormara
u smirenoj prašini
oglasile su se samo
naslage godina

I lice mi je jutros umjesto
uobičajenih čarlijanja
tek bezličnim obrisom dotaknuo
brzo se smirujući
u krošnji bagrema
potom se oglasio tiši od
boje lišća i prozirne ljetne šume
lakši od praha prolaznosti
zagonetniji od lika
što silazio je sa slike
i tada se sjetih riječi
zaboravljenog pisca: Život je
samopripitomljavanje smrti
Uzmi ogrtač, izustio je
(kao nekad) jer nikad se ne zna
kad ću svježije zapuhati
zaigrati

Ne treba ogrtač, razigranom vjetru
uzvratimi dodam: Gore sam
gore u toplom, i zašutim
jer lik je ostavio sliku
i rubu verande se primicao

Nnošen vjetrom? Ne
Prepoznah li ga? Ne
iako se okrenuo, pa zastao
negdje daleko
nepojmljivo daleko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 




















FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/55287

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.