30 пута прочитано
Bude to kad srebren je mjesec
pa svime što jesam
u bezdna uronim
Bude to kad visina krvi
kao val za valom zapjeni
kao mrmor što ne pita zašto sam
čista vatra bezumne žene u sebi
dok proplankom jezde
jahači obnaženi
Bude to kad srebren je zenit
i modra kap zadrhti
u vlažnim travama
a volumen krvi ne pita
jesam li privid nedokučiv
dok kaplje mjesec, dok Lorka
na izvoru pjesme
iza zastora noćnog
tka, uzdiše i žudi
Add to favorites 
Коментари