ostavite nam
barem nešto od vremena pahuljā
i uvojaka dima nad brezama
pod kojima su zaspale dječačke godine
i trave što dišu kao dragana, kao nada
sačuvajte nam
djelić omaglice nad vrelom bosne
kas konjā u otkucajima zvijezda
nešto od zbornih mijesta lepršave nježnosti
gdje čekali smo večernje sate, vatre
što gorjele su u krvi naših proljeća
priuštite nam
još poneku sliku bijelih oblaka
na već začađenom nebu pod kojim buku
čekiće, čavle i trnove krune
zidate hladnoćom samotnog i teškog
betonskog mraka
smilujte se
djeci koja ne traže igre raja u raju
i koja žele sa svojih uzglavlja
umjesto iz ždrijela čeličnih čudovišta
gledati zvijezdama osuto nebo
ali ne tugujte
što vaše urbane ljubičice ne mirišu više
na stazama pomahnitale blasfemije
i arogancije betonskih divova
i gradskih arterija
što hladnim bridovima čelika
zasijecaju nježnost travki i uvojke
dima nad brezama i strijeljaju
naše preostale ptice
i uspomene
Add to favorites 
Коментари