Bez naslova -Ksenija

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
31 пута прочитано

Zašto da plačem

kad suza više nemam.

Plovim beskrajnim morem mašte

dok u stvarnosti -budna spavam.

Sanjam predjele svoje daleke,

svoj dom i beskrajnu sreću.

Sanjam ona mora, ona brda, onu rijeku…

gasim i ovu poslijednju svijeću.

Ja doma svoga nemam,

ni prošlosti, ni stvarnosti.

Grubim me rukama guraju natrag

u smrt svoje budućnosti.

Ovdje je sve tako strano,

nepoznati ljudi -daleki gradovi.

Nestvarni i neupućeni životi.

Između nas – kameni mostovi.

Čovijek sam bez porijekla,

s pečatom na čelu i skrivenog lica.

Ne postojim i nigdje me nema

jer ja sam samo…

….prokleta izbjeglica!

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/5569

4 comments

Preskočiti na obrazac za komentare

  1. Please wait...

    Čovijek sam bez porijekla,

  2. Please wait...

    …ne tuguj, imas nas, mi smo ovde kao porodica..

  3. Please wait...

    Čovijek sam bez porijekla,
    s pečatom na čelu i skrivenog lica.

    ….

    Nemojte da gledate tako crno … Ksenija!
    Pozdrav

  4. Please wait...

    Uh . . . Nostalgija, gadna,gadna stvar
    Samo jel ti to stvarno umesno radis.

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.