53 пута прочитано
kao lepota poslednjeg poroka
gasi se tvoja ljubavnička hrabrost
u sitosti sredovečnog braka
jenjava tvoja glad za mnom
„vetrove prolećne starost umiruje“
smiruju ti se misli i krv
ne zoveš me pet puta na dan
i ne budi me telefon tri puta za noć
samo da pitaš koje mi je boje pesma danas
i bruji li kao Rapsodija u plavom ljubavlju
ili je crvena kao žar noćašnjeg žestokog sna o nama
ne javljaš mi se glasom mekim od ljubavi
da mi govoriš o zajedničkom sutra
niti me šapatom hrapavim od strasti
podsećaš na strasti iz juče
javiš se ponekad običnim rečima
trudim se bar da ne cvokoćem
tebi ne treba moja luda ljubav
ni meni ne treba tvoja mudra
još samo sećanje na tebe treba
onakvog kakav si bio pre sedam godina
i na nijanse ljubavi od pre sedam života
čak i pisanje pesama o tebi
Коментари