JABUKE I DUNJE
Jabuke i dunje,
na ormaru stoje.
Ja i sad čeznem,
u odaje tvoje.
Da uz mesec do zore,
ljubav iskrimo bajnu
i uz igru i razvigore,
tonemo u slatku tajnu.
Da opije me svetlost blaga,
dok igrom tela i vatrom u stavu
onako nežna i naga,
sve snove rušiš mi u javu.
Da strast i žudnja,
u ljubavni nas vrtlog uznesu.
I zaiskri osmeh naš,
kad nas grč i sreća ponesu.
Tvoja lepota i moja čežnja…
I lepa uspomena se izmami.
Lutali smo nekad pejzažima tela,
sad lutamo kroz život sami.
Jabuke i dunje,
na ormaru nek odstoje.
Samo da opet smem,
u lagune tvoje!
(C) Ljubodrag Obradović


10 comments
Preskočiti na obrazac za komentare
Ljubo, Ljubo… simpaticna pesma…mislim da sam je vec citala…volim i jabuke i dunje
Pozzzzz…
Opet nesto raduckas oko bloga:-))
Author
Da, jesi je čitala, Ali malo je doradujem uz sugestije sa sajta (Boba – zadnji stih) Pozdrav i
Bas lepo:) svidja mi se

Author
Lepa, Da li ti se svidja ovaj dizajn??? Pozdrav Ljuba
Ljubo,
Evo gledam…. dizajn je lep, ostavi malo neka stoji. Ja zalim za predhodnim, to znas…ali..
Hajde oboji malo ovo unutra (sto je belo) trenutno je veliki kontrast.
Bicu tu…
Poz… Lepa
Author
Eh, kad bi to bilo tako lako, obojiti… To traži vreme… Poz
Ljubo,
Znam… ali i ovako je lepo. Ima neku svoju draz!


Ostavi za sad’:-) Ionako ces za par dana da nastavis. Volis prave stvari!
Pozzz… Lepa
Ljubo,
Eto…ovo je ipak moj dizajn :)) Ne mozes me lako odvici:)
Author
E pa ništa nije idealno, ali idealu težimo… Poz