Dal’ ste ikad promatrali ranu jesen u svom selu,
kraljicu prirode,vrsnu slikaricu…
Dal’ste ikad uživali u njenoj lepoti
i bojama divnim koje ona stvara
i prirodu s njima šara?
Listovi što behu s proleća zeleni
presvukoše haljine,divan dar jeseni.
Žuti,smeđi,crveni…
na granama vitkim šepure se smelo.
Piri laki povetarac;
na gitari prati njihov kratki ples,
lepršavi put do kraja,
negde na zemlji,u potoku il’ reci,
tko zna gde.
A sem lišća vidim oblak što po nebu šeće.
Sa kapima kiše i on na bal kreće.
Potočić žubori,
kišica romori,
vetrić grane njiše,
na gitari svira tiho,glasno,tiše …
i uz sve to osećam:
volim jesen najviše.


Коментари