V olenja jednog još se sećam;
O sećanje divno to pamtim i sada.
L uda beše ljubav moje mladosti
I pretvori se u sećanje trajno.
M nogi su dani od tada prošli,
G odine prošle su isto,
A l’ ni dani, ni godine, ništa,
I zbrisati moglo nije
S vu lepotu što uspomena na to volenje krije.
A da li je i moguće
D a nešto što je bilo tako snažno i lepo
K ao proletnji cvet i lepše,
A ko mu je došao kraj
D a to lepo i snažno zaborav skrije?
G odine i dani zaboravom će pretiti i dalje,
A l’ ni godine ni dani, niti jedna sila
N išta ne mogu sećanju tom,
E hi jedne neuspele ljubavi
M oje mladalačke ljubavi, koja se svršila
A ipak će trajati večno u sećanju mom.


Коментари