njenih dvadeset i pet
u sjećanju u trenu zapne
o tramvajsku škripu –
htjela je u zagrljaju
sa svojim udžbenicima
prijeći ulicu nakon usaglašavanja
sa semaforom
znam da je brzinom svjetlosti
stigao kaos u kojem je
brzogaseći sjaj u njenu oku
njenu sliku bez rama
i bez ruke netko zvao
duboko u meni zaplakale su
neispadane kiše
znam da me od njenih
dvadeset i kusur netko silom udaljava
kao da briše meridijane
kao da želi vijerno iscrtati
metež i buku u dalmatinskoj
i prolaz prema marijin dvoru
miljacka je ušutjela na raskrižju
maka dizdara i obale
danas su se odgovorni sjetili
njenih dvadeset i kusur
i licemjernim uzdasima
isticali uvjerenje
da grižnja savjesti iz njih govori
kako ljudski rod još nije
evoluirao u (pardon) one
koji se kese zatucanim postulatima
svojih odgovornih predaka
koji bi razlikovali crveno
od zelenog i bez okolišanja
poštovali vrisku
užarenog semafora
Add to favorites 
Коментари