39 пута прочитано
navečer
u zidnoj slici zastali
dnevni koraci
još samo iščezle boje
nešto o nepovratu
nešto o vremenu
koje ne stari
šapuću
noću
visoko izrastu ruže
iz usnulih skalina
ne mičeš se
kao da ti je sve jasno
u slutnji ljetne zore
u koju si ne htijući
kao u ambis zagledan
i kao večernja čežnja
tih
jutrom
roje se fragmenti riječī
lijeno oživljujući
gašenje zvijezda
što šapuću
o minulom
Add to favorites 
Коментари