31 пута прочитано
Add to favorites feb 08 2010
U krošnji tuge-Milisav Djurić
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/6986
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/6986
7 comments
Preskočiti na obrazac za komentare
Lijep naslov, pun poetike… ilustracija odgovara tekstu.
Zašto pjesnici jesen (kao po nepisanom pravilu) doživljavaju kao tugu… a šta je sa njenim raskošnim bojama koje nema ni jedno godišnje doba… šta je sa njenim dahom sa ukusom ljeta i zime?
Ko želi analizirati pjesmu, naći će lijepu metaforu.
Pozdrav
Seka
Pozdrav Seka, lijepo si usla u dusu pjesme…
Hvala za lijepe rijeci¨
Milisav
Uživam u pjesmi koja ima dušu – tu se osjećam ušuškanom i divno mi je, jer imam o čemu razmišljati. Pjesma jeste da je kratka, ali je “slatka“.
od 
Jesen u krosnji tuge i vrabac bez kisobrana sa isturenim prsima.
Posle jeseni dolazi prolece.
Pozdrav.
Da Mirjana, onako malesan ali odvazan sa ponosom! Svi tezimo ka prolecu…Pozdravce.
Ja,licno najvise volim jesen od svih godinjih doba,nekako hrani moje nasusne potrebe za lepotom i plodovima zivota,koje su bas za jesen karakteristicne.Odlicno je kada se zima preskoci,pa posle jeseni dodje odmah prolece!
Treba velicati sve transformacije prirode oko nas i u nama, krosnjama na vetru,suncu,kisi,u magli,u nemirima…..pesnik je to lepo obuhvatio, osmotrio u krosnji jeseni,zaista slikovito i duboko prozivljeno.
Pozdrav,Milisave,od Aleksandre!
Sve si lepo rekla! Hvala za hvalu…
Uzvracam pozdrav !