PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI (4) – O.KLIČIĆ

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
435 пута прочитано

Mila moja,prošlo je tek nekoliko sati otkako se nismo čuli!

Silno mi nedostaješ, ali drukčije i ne možemo…

naš razgovor ne služi za komunikaciju…

to je razgovor nepoznatog sa nepoznatom…

hiljade različitih osjećaja, želja i  nadanja…

To je razgovor dva suprotna i različita svijeta!

Srećo moja jedina, ne mogu priznati strašan poraz!

Danas sam shvatio da je dugo vrijeme učinilo svoje…

poput vodene stihije, odvaljalo nas u suprotnom smjeru,

vuklo nas nemilice po trnju…razbijalo o kamene stijene života.

Prošlo je mnogo godina mila od našeg prvog rastanka,

godina koje traže oprost i golemo razumijevanje…

Jedini izvor snage, mila, je naša davna – prva ljubav!

Ona je nedirnuti, sveti izvor sa koga bi sada trebali piti…

izvor koji bi morali snažno uzburkati, pokrenuti.

On je svjetionik na nepoznatom moru, a naš brod, prepušten je orkanima…

svjetonik ,  koji nam jedini može pokazati pute!

Plovimo ljubavi moja, bez: kompasa, kormila, posade…

(…pismo vraćeno s naznakom: Primaoc nepoznat!)

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/9489

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.