Strepnja – Emilija Matić
42 пута прочитано
Strepnja
Otkad ode iz mog zagrljaja
ja po noći tebe snivam,
tvoje oči krišom gledam
ime tvoje kad dozivam,
mome bolu nema kraja.
Sumaglica se primiče,
sve me više okružuje
strepim da me zagradjuje,
deo mene da izmiče.
Add to favorites
EmaM
Duboko veruj u ono sto zelis, i zapamti: izgubljeno je samo ono cega smo se odrekli..u zivotu pozeli samo jedno,..da nevolis izgubljeno,, i neizgubis voljeno!
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/9825
1 comment
Takodje!!!
