Author's posts
maj 29 2014
Usnula mladost – Aleksandar Jakšić
Moj dugo snivan san
u predelima bez imena
zvuci kao munja na ivici zamisli
od samog ponora realnosti
kao reč koja spaja dve davne uspomene
otkinute iz jeftinih uzbuđenja
put u proživljenu mladost
miris iz pekare gde sam kupio vruće suze
i sladio se tvojim osmesima
dok nas je zima štipala
i nebo puno zvezda koje su blistale kao tvoje oči
koje me jedino još čuvaju budnim.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/42961
mar 08 2014
Komadić sazrevanja – Aleksandar Jakšić
U mojim snovima je uvek odsjaj žurbe,
nikad nisam sanjao noć!
Svaki komadić sna prožima dnevna škrinja
gomila istih neprospavanih poraza
knjige koje su ostavljene za hladne noći
bez nadanja, ideja koja zanosi duh i um
salon iz lekcije ljupkih osmeha
uštimovana seansa skupo preplaćenih osmeha
bez snage da odleprša u nijansu bele
surova java sa izgužvanim opomenama
da jedino izbor vodi do cilja
odluka koja hita ka budućem…
glava je prazna čaša u vitrini
izglačana zdravica zahteva snažnu reč!
Buđenje iz stidljivosti
sa pogledom dečaka sa male mature.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/42118
feb 23 2014
Prvi ukus zrelosti – Aleksandar Jakšić
Da li znaš?
Pitanje uvek traži odgovor
u jecajima kiše,
kroz noćne sfere
u mulju sopstvene imaginacije
natopljene krvlju, suzama, slikama…
niz ulice koje menjaju nazive
i uvek duže za broj tvojih godina.
Izlaz koji se ogleda u tvoju senku
veran pratioc niz rimu koju proživljuješ
slog po slog
priznanje da iskapiš život u stihovima,
veliko obećanje nevinosti
kao navika koja se pokorava nuždi,
talant koji oživljuje detinjstvo
niz čestitke, vunene čarape, eho majčinog glasa
zadovoljstvo probuđeno u tuđim očima
uštip bezbrižnih medenih sanjarenja,
pod toplom senkom dragih lica
rumenih kao zrele jabuke
ostavljenje za nedeljne poslastice
negde gde više vreme ne postoji
kuda prostor oivičen osmesima
nadživljava svaku bol u duši
koja govori jače od svake reči.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/42007
jan 22 2014
Жедна уста – Александар Јакшић
Још један повод за животарење
повод за бег…
али само кад бих знао одговор
дани као бројеви
а срце преслабо за било какву калкулацију
и где да упутим своје осећаје?
Адресе из пијаних корака
сати плаћени сновима који остају сен
сваки мој сат је вртешка за децу
одрасло дете са пировим победама
коју лута у недогледу туђег ратовања
имена која исписујем на дну несвести
прогутано подношење кривице
стрела времена изломљена на оба краја
моменат у вечности
који никад није превише брз
нити спор да исчезне пред очима
жеђ као досањана љубав
увек досадна страст нагони
на понављање навике
увек изнова у туђим рукама
док не заборавим себе.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41588
jan 16 2014
Путокази – Александар Јакшић
Остављена шанса за први зрак сунца
као твоје лице на хоризонту
први удах буђења носи мирис твог имена
и све ми личи на уштип зиме
топли пољубци као река која никуд не отиче
и тебе мила више не заборављам
све ме одаје да сам преслаб за скривање
онога што се зове судбина
слова твог имена остају као путоказ
преко облака у пространство мисли
где се ништа не заборавља.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41549
jan 06 2014
Речи – Александар Јакшић
Речи су моје оружје!
Једини искрени пријатељ,
хлеб који једем,
сан којим живим,
реалност коју гледам.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41410
dec 31 2013
Слова твог имена – Александар Јакшић
Прошла си кроз тишину мојих молитава,
сенка младости коју сањам
падала је преко твог осмеха
заувек ослобођен од мржње
да ли је ово још један пораз?
Твоја близина открива сву немоћ коју носим
да опет неком будем драг
твој осмех као траг
ка љубави коју желим
срећа од које упорно бежим
утопија од питања
и дани без одговора
бришу слова твог имена.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41328
dec 26 2013
Utrkivanje mediokriteta – Aleksandar Jakšić
Umetnost bez iskrenosti
izražavanje bez boli, čežnje, vapaja…
kao put bez cilja.
Šetnja u bestežinskom stanju
neka mlitava slatkorečivost,
o nekim tuđim nikad proplakanim porazima
stoji kao protivteža samom sebi
nikad suviše moćna da pokrene tračak nade
pretihi eho za sopstvenu gluvoću
nevidljiva u svetu u kojem se budimo
uvek iznova da išta shvatimo
da ikad prihvatimo sadašnjost.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41248
dec 21 2013
Iza osmeha – Aleksandar Jakšić
Prošlost koja ne postoji,
ni jedna reč nema zvuk snoviđenja,
ni slika skupljena od boli
tanke niti moje volje,
i nešto duboko bolno dušu rastače
na sitne fragmente ljudskosti
bez želje da se preživi
bez smeha, bez lekova, punjeni bojom nade
vara mi um,
oduzima moć trenutka
jedina sila što pokreće
kretanje kao pobeda umrtvljavanja samog sebe
ka nekom napred…
ka nečemu što ima smisla.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41195
dec 16 2013
Ulaz u večnost – Aleksandar Jakšić
Ova soba je tiha!
Ova soba dobija sjaj…
Mreža od reči i lica
pod godinama koje smo mislili da smo zaboravili
ikona na zidu se smeši!
neko me gleda,
neko se vratio!
Zašto ovi ljudi galame?
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/41117
Коментари