Najkomentarisanije objave
- Ријеч — 3 comments
- LELEK MENI ZAUVIJEK — 2 comments
- Танго смрти — 2 comments
- Ма …луда, заборави — 2 comments
- Svedok čilog umiranja — 2 comments
sep 01 2013
u karici krletci klepeće korak
po hridima hripa plućima dah
po gorama razgrće ko jutra gorak
pepeo prah u jedan mah
dodolno kiše dišu a sat
lelekom ledi pogromno puca
prašinom bježi u konjski bat
u karici krletci klepeće kuca
kavezom vezuje rasutu kosu
Trnovoj Ružici k’o vradžbina dah
Feniks svu vatru u pepeo prosu
krilim k’o rukom u jedan mah
dodolno kiše dobuju tminom
njih tušta i tma u pećine hrli
s usana riječi zjape tišinom
u mrežama mraka pauk nas grli
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39963
avg 27 2013
I ja pitah rijeku kamen
Sudbinom lele sudbinom
Zašto nosim rijeku kamen
I vijekom i godinom
Kosu zapleh kosu raspleh
Sudbinom sestro sudbinom
Neokajan glasnuh grijeh
I dolom i planinom
Što ga volim te sam kleta
Sudbinom lele sudbinom
Odavde do nkarj svijeta
I lažju i istinom
Kap obali što me daće
Sudbinom sestro sudbinom
Rijeke neće kamen znaće
Da okaje godinom
Dal bol raste kao nada
Sudbinom lele sudbinom
Od tišine jednog pada
Da naraste planinom
Da me nađe kraj oltara
Sudbinom sestro sudbinom
Od uzdarja sjene dara
Da me veže prividom
Da me voli te sam kleta
Sudbinom lele sudbinom
Da ljubav mu bude sveta
Ne bješe mu molitvom
Te mi dade kamen rijeku
Sudbinom sestro sudbinom
I planinu u odjeku
Da mu vratim istinom
Zemljom hranih i sahranih
Sudbinom lele sudbinom
Vodom pojih i utopih
Ljubav njemu jedinom
(Inspirisano makedonskom narodnom pjesmom „Sudbo moja sudbino“)
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39873
jul 03 2013
Istina je ko moga pitanja
Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra
Sa kosom puštenom niz rubove zore
I danom što zna da svaki dan je sutra
Ljepota je ko mog izvornog lika
Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla
Sa bićem svakog dobra sjemenom života
Što raste tek kad ljubav ga je rekla
Sa sobom srasla za drugog stvorena
U Jedno slivena ja sad hoću više
Otisnuta dlanom u eone buduće
Vremenom ovim vječnost me piše
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39139
jul 03 2013
Ne brini
Ja idem nekud
Sobom skrivena
Sa neispisanim listovima papira
I olovkama što strpljivo čekaju u mom neiskazu
Ko mjerni instrumenti pri operaciji
U kojoj pobjeda-poraz čak ni preživljavanje
Više ne znače ništa
Gdje nema ničeg do puke radosti
Nad oblacima u kojima visi tišina
Pretvarajući se da je nesazrela kap kiše
U opni što tiho pucketa pred pad
I ne progovara
Dobro sam ne čujem ništa
Jer puna su doba a riječi su prazne
Što do juče je bip žamor
Ukraden sa pijaca
Sada je voćka neiskušana bescijenjem besplatna
Slobodna za usne-govor
Za zube-ujed vječnosti
Za koju svi smo tek jedna kriška značenja
Smislena tek ako je samom sbom progutana
Sjemenom ispljunuta u svemire
Sa nekim drugačijim rastom
U miru ostaj i oslovi me
Kraj puta gdje jedini miljkaz
Ti si sam sa ulaznicom slobode
I predivne i strašne
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39137
jun 21 2013
Мјери трен у коме крошња жели да буде
Тек зелена свјетлост што жилама коријењем
Листом и груменом земље помно премјерава људе
Кад усамљен на врху свог клатна
Самог себе мисли у потоње сате
К’о сликар у празном остављен без платна
Слика сопствену дјецу њихове црне кости
Да у вјечност с врха ријечи викне „Опрости! “
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39020
jun 21 2013
Ljudski sati kaplju kao kišne kapi
Po krovovima misli kao kišne misli
Ljudski sati misle zidovima misli
Kišom zid kad slikaju ljudske misli slivaju
Zamah prvi drugi sveg plivanja ljudskog
Površinom neba u oblake prolazne
Ljudske misli broje ljudski sati kaplju
Upiće ih zemlja krst drvo da zaliju
Upiće ih korjen krošnje da se otvore
Krošnje glave iznad zemlje ka oblaku sata
Puzavice ruke uz zid pa do krova
Ljudske misli ljudskih kiša
Podno neba ispariće
Duše vlažne bremenite
Podno kiša potonuće
Usred kapi podno sebe
Ljudska duša ostariće
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39018
apr 13 2013
Гдје станује гдје се множи
И гдје ствара смирај
Снагом усне гдје прориче
Вјечну мијену свега
Зов неставарн гдје обложи
Паклом поплочано вријеме
Гнијездо је рукама а сеоба срцу
И руб памћења
©Миролсава Одаловић
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/38183
apr 13 2013
За само један корак устукнуо је дан
И пред њим
Превелик да би био нијем немир
И пред њим
Прастара да би ћутала тишина
И пред њом
За просторе преузак сан
И пред њим
Сувише процвала за буђења тмина
И пред њом
Бескрајан свемир
©Мирослава Одаловић
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/38180
apr 13 2013
Bijele vode tvoje što ih tokom tražim
Riječju čežnjom
Kapljom tugom
Sav život za san
Kapljom htijenja
Lud k’o i ja
Sam osviće dan
Bijele vode tvoje što ih tokom tražim
Jutra piju
Pjenom lome
Okom se ne bude
Krvlju teku
Damarom
Izora tvog žude
Bijele vode tvoje što ih tokom tražim
Tu u viru što me
Porinutu vide
Niz kožu mi
Bez tvog daha
I bez tebe
Sred mog puta
Vode tvoje idu
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/38172
mar 31 2013
da, to pjesnik bilo je
što će reći lud
luđi od svega što mu je napisano
neušećereni junak
gorka pilula istine
što se bez vode guta
da, riječi tijesno bilo je
sred tolike mudrosti
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/38040
Коментари