Rade Jolić

ORIGAMI

Ti si njih naučila

Da od sjenki

Prave po plafonu

Prava mala čudesa

Čas je tu stablo jabuke

Čas muva

Zatim jelen sa rogovima

Koji se sprema za prvo parenje

Pa zemlja

Pa magla

Ti imaš čarobne prste

Koji umiju tako dobro da varaju svjetlost

I prave sve te male živote

I sudbine

Osmjehuješ se

A meni

Trne zubi čekajući zreli plod

Ti se igraš

Zaigraš

I vineš ih do neba

A s neba ponovo na jabuku

Pa na rogove

Zemlju

Na klavir

Pa na moja rebra

Dok se igraš konstrukcijama

Ja ti govorim pjesme

I plašim se da te ne uspavam

I čeznem

Da me poljubiš

U

Oko

KUPAČICA

Dok se kupaš

Sjajiš

Zlatiš

Hrabro dodiruješ

Sve te hiperbole i parabole

Sve ono što vapi

Za šakom

A ja gledam

Ćutim

I

Nestajem

Dok se kupaš

Vode zagrijavaš

Ribe tjeraš ka hladnim morima

Protjeruješ rijeke  do izvora

Objavljuješ kraj lovostaju

I

Postu

Ja te gledam kroz nišan

Ćutim

Mrem

I nestajem

I ne mogu se nakajati

Što sam se plašio

Dubokih voda

I  što ne naučih da plivam

ŽEDAN

Svaku kap

Sa  izvora

Koja se kolebala

Na  vrškovima

Tvojih dojki

Ja sam hvatao

Naprslim  usnama

Znam

Nego sam žedan

Da je  to đavolska voda

Od koje

Bar  tako kažu

U pustinji doživljavaš fatamorganu

Kopniš

I pretvaraš se u zrno pijeska

NEROTKINJA

I ne pomišljaj

Da me ponovo rodiš

To ti ne bih oprostio

Ako i naslutim

Da ti se utroba

Zaželjela žara

A dojke grbavih šaka

I lažljivog jezika

Tražiću drugu majku

Krezubu

Nerotkinju

GLAD

Izvini

Što sam izračunao

Koliko poljubaca

Može da stane

Na liniji

Od tvoga vrata

Do stomaka

I još pedalj niže

Volim da gledam

Ćutim

Jedem

I izazivam đavole

VERONIKA

( RADE JOLIĆ)

2011. Berane

LICA:

1. 1. Gospodin  S.
2. 2. Gospođa   M.
3. 3. Gospođa   R.
4. 4. Redar         T.

5. Veronika

6. Dva nosača

Mrak. Sa projektora se emituje film ( film prikazuje publiku koja ulazi u pozorišnu salu, a snimljen je neposredno pred početak predstave) .

Muzika , 3 minuta

(Na sredini scene su tri stolice oko kojih je razbacano mnogo konopaca. Reflektori bacaju svjetlosni krug.  Na desnoj stolici sjedi Gospođa M. i jede burek. Gospodin S. dolazi na scenu i traži svoje mjesto.)

Gospodin S. : Dobro veče!

Oprostite, tražim svoje mjesto. Ovdje piše broj 2011.

Gospođa M. – Ma sjedi gdje bilo. Vidiš li sve je prazno. Samo smo ti i ja ovdje.

Gospodin S. – A  ja  se plašio da ne zakasnim. Smiješno.

Izvinite, da slučajno ne smetam!?

Gospođa M. – Ti?!  Ne. Zašto?

Gospodin S. – Pa, ja to onako…. A, izvinite, mrak je, da li ste vi gospođa, gospođica ili , možda, gospodin?

Gospođa M. – Naravno da sam gospođa! Svašta! Zar se to ne vidi?!

Gospodin S. –  Ma vidi se i ako je mrak, ali ja više ni svojim očima ne vjerujem… Danas se više ne zna ni ko je muško , ni ko je žensko. Mada, to više nije toliko ni bitno.

Nastaviti čitanje

ČASOVNIK

Na  gredi visi časovnik

Umjesto mene

I pokazuje

Precizno

Vrijeme

–         Dječače, nado, ispravi nepravdu

I ukradi onaj časovnik. Za uzvrat

Posvetiću ti sve svoje pjesme!

–         Neću gospodine! Ne umijem da čitam!

POTRAGA

Ako riječ koju tražim

Nema bar hiljadu tona

Stotine hiljada samoglasnika i suglasnika

Milijarde virova

Brzaka

I

Ambisa

A srce sve to može da zadrži

Održi

I

Izdrži

Onda su uzaludne i sulude

Sve moje sjetve pšeninice

Navodnjavanje vinove loze

I

Poribljavanje rijeka i potoka

Najteže je kada prvi put umreš

Svaki drugi put je lakše

Brojiš do deset

Brojiš

Pa se zabrojiš

Pa se navikneš

Pa još ako si loš u računu

Onda je divno

НИКАД ВИШЕ

Никада више

Нећу ти рећи

ВОЛИМ ТЕ

Јер  је  то  плеоназам

ON I JA

Đavo nikad ne laže

Kad kaže da će doći

On je već stigao

On je brz

Ali ja brži

On lud

A ja još luđi

On crn

Ja crnji

Ne dam mu mira

Dok ga ne ubijedim

Da sam ja veći đavo

Od njega

Veći sam ja

I stvarniji

I originalniji

On je sam

A ja sa sobom nosim

Stotine udesa

Ognjeva

Ogledala

Stotine tovara mraka

Nereda

I

Smrada

LIME, LIMČINO, DRUGARČINO

                                                                           Peku Laličiću

Lime

Limčino

Drugarčino

Nije  drugarski

Da mi ulaziš u njedra

Kao u zobnicu

Prsle su moje grudi

I teško te sada nosim

Po svim tim mjestima

Kuda sve lutam

Pa zalutam

Prsle su moje grudi

Niko ne zna bolje od tebe

Šta je to šupljina

A šta praznina

A ja sam sada prazan

Prazan kao da sam objavio

Prvu zbirku poezije

Prazan kao nada

Prazan kao cirkus bez klovna

Prazan

Udavio bi se ti u meni

Jer ti ne znaš da plivaš

A ja kukavan znam

Lime

Limčino

Drugarčino

Ti napravi granicu

Između njene i moje kuće

Dok te ova brda čuvaju

Kao uterus svoj fetus

Pa bjesniš

Pa luduješ

Više te ima u mojoj krvi

Nego što ima krvi moje majke

I oca

I đeda

I parađeda

I kada primih miropomazanje

Dobih ime

LIMRADE

Lime

Limčino

Drugarčino

Kad  juriš

Kad tutnjiš

Bar ćuti

I meni se ne žali

Jer  nisam pjesnik

Ja samo tražim pjesmu

Ali znam da boli

I boli

I stalno će boljeti

Zalimio si mi se u oku

A ja te tebi

Uporno vraćam

I vraćam

I vraćam

Pa praštam

Prsle su moje grudi

I ne smijem te više nositi

Po svim tim mjestima

Kuda  sve lutam

Pa zalutam

Ućuti

Pa zamukni

Ti si me naučio da je krv voda

SAMARI OSTAJU, SAMO SE KONJI SMJENJUJU!

EPILOG

Umro sam!

E, nisam! 

A, kako sam mogao da umrem

kad nisam ni živio.

To što je trajalo

nije bio život

već

neozbiljna igrarija sa đavolom.

Od života

trebalo je da se krade,

otima,

a

ja sam bio lijepo vaspitan,

nisam ni krao

ni

uzimao.

          – REŽIJA, MOLIM! SADA IDE ZAVJESA,

             TAKO SMO SE DOGOVORILI!!!!

Pade zavjesa

a

sa njom i nebo.