Category: Ana Kljajić
54 пута прочитано
Zaspao bih
nasrnuo na san
rastrgao bih ga
kao da je njena odeća
kao da sam u njoj
kao da je ona san.
Zaspao bih
sa njom
u snu
gde nam je i mesto
gde smo jedino stvarni
i ne bih se budio
iz nje
bez nje.
Zaspao bih
na nežnim ramenima moga sna
ljubio bih joj mladež na desnom obrazu
dok se smeši
dok me sanja.
Zaspao bih
da se ne probudim
da me nema
kad bez nje nisam
nek ne postojim
kao čovek bez sna
kao ja bez nje
noćima.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/20429
99 пута прочитано
Pod pritiskom
sa stiskom
na hold on
na čekanju
zar ne?
Redom po pravilniku
pisali ga nepismeni
istrošenom olovkom
možda kineskom
vrag je odneo!!!
Sa kapcima vodenim
obrazima srne
želje neostvarene
i razgovora nezavršenog
dižem ruke
visoko iznad svih
da se predam
tebi prepustim…
…radi sta poželiš…
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/20411
41 пута прочитано
još me prate rani svatovi
šupljih i praznih darova
i svega na izvolte
još što šta milo
i toliko drago
za poneti
prišiti
piti
još
ja bežim
od đavola
kao on od krsta
sa sve slamčicom
u ruci porcelanske lutke
lutke iz izloga, iz salona, iz lože
našminkane purpurnim tragovima
još su mi utvare pod balkonom
uz pomračenje sunca igraju
keze se zubima pogrdnim
još mi one sve govore
što i ne bih sada
znala hteti
uz noć
i dan
još
još uvek
lavirintom lutam
graditelja da obnažim
panj da na sred njega upalim
godove sa tvoje glave posečem
još bih nešto uradila al nije mi poznato
kako se ljubiš u januarskoj noći dok spava grad
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/19811
53 пута прочитано
OGRLICA
Oko vrata nosim biser
za nečiju lepotu
jedan katanac i dva ključa
sićušni rubin
tamniji od krvi
jedan klas da nahranim žeđ
za nekim
za onim čije se ime ne pominje.
Imam šišarku koja bode
nemoj dodirivati
desiće se bol
ponovo.
Tu je medaljon sa likom gospođe
od pre par vekova
da podseća na prošlost naboranu
i blede uspomene.
Sat je izgraviran
uskoro će dvanaest
ističe
ističe.
Imam i zrno
jeste maleno
zna se
otrov je za budale
neka se zaslade.
Na krilu goluba medved je
pa budi pametan
da li ćeš se usuditi
da na mene kreneš
jer
progutaću te
nećeš biti prvi zalogaj meda
tvrdim.
Sve to u boji bakra
sve opevano
sve nanizano
kao novo al tu je od ranije
mnogo ranije od tvog postanka.
Hajde razmrsi
teške mi figure
ako ti je uz hrabrost.
(C) Ana Kljajić
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/19710
36 пута прочитано
Meni mesto nije ovde
na stolica par od tebe
na kilometara par od tebe
na godina par isto tako.
Hladno je,razumi
htela bih nekog uz.
Razumem,veruj
sve od a do š
razumem kroz brojeve,formule
bude mi jasna i po neka laž
ma razumem i španski
a nije mi moranje.
I ne zameram
ne režim
ne grizem
kad bih ja a ne bi ti
ne kunem
ne lomim
ne brišem
kad bih ja a ne bi ti.
U svađi sa vremenom
ili nas je pogrešilo
nek bude i to i još sve
ja ipak nisam od rode doneta
a nisi ni ti verujem iz kupusa
pa zato razumi da sve je u redu
da ja razumem
da nisam ljuta
a nije mi moranje.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/19434
41 пута прочитано
NIŠTA
…je ostalo od nebeske gomile.
Sada me preturaju slučajni glasnici.
Kažu da ja znam
a znaš i ti.
Kažu da se perom
briše svako ništa.
Kažu da se isto to ništa
stvara brazdama među nama.
Ko smo to ovde?
Čiji nas je plan dotakao?
Slučajni glasnici govore,
da li slučajno?
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/18072
Коментари