Category: Milka Vukić Vujnović

Prelaze minute u sate
Gazeći dane u godine…
Plakale su i ptice i vode,…
Noći ne vidase bolove.
.
Snovi olovnim utegom
Nostalgiju živu uklijestise..
Prošlost ne brusi sjeciva,
Pokleknula je davno ranjena utroba.
.
Nestase ljudi i dogadjaji
U vasioni vazdusnih otrova…
Bez filtera i imena čestica sja…
Nostalgija nostalgije još uvek klija…

Trava se bešumno uzdiže,
Nebo iznad još jedino putuje…
Nit cvrčka,nit leptira……
U sivilu sivila gospodari promaja.
.
Crvi grickaju trošno blato…
Sova provjerava kalendare…
Razmišlja zemlja iz nutrine
Ko joj dolazi – da se nastani.
.
Vrt naših predaka
Prošlost sa budućnosti preklapa…
Dok svijeće samo trepere
Put pravedni živi nek slijedi.

.
Pognuta teretom…
Uhranjenih uspomena
Natovarenih i iznad tjemena…
Tisti dušu prošlost prozivljena.
.
Hoda dalje… posrće…
Zastajkuje…um sjete provjerava…
Množi bivša razmišljanja…
Mora se i da spava.
.
Poneka sitnica oživljava…
Ne, nikog nije zaboravila.
Tamom je njena sjenka ispraćena…
Kiša je I kamen zdrobila.

.
Otvori um svoje memorije,
Procesljaj sve prošle godine…
Bez predrasuda i primisli…
S Bogom sve osvesti.
.
Ima gnoja s obje strane
Nejednake su im gromade…
Tvoje prelaze prozore….
Odbaci si zlobno gomilanje.
.
Možeš li sebi sebe objasniti…
Bogu u lice pogledati…
Dobiveno i davano se ne prepoznaje…
Istina u zapećku istine – traži svitanje.

.
Svašta se dešava
Raznim ljudima…
Djavole su ugostili…
Bez blagodati ostali.
Mozak i um ne koriste
Ego se sam promovise…
Vredjaju… a zašto neznaju…
Bolesne pomisli stancaju,
Ugroženi im predrasudni osjećaji,
Pronicu i u mrak neznani….
Tamne su im nutrine,
Nedozvole suncu da ih dodirne,
Plaše se svoje sjene
Dok neboderima čupaju korjenje…
.
Ova vremena su čudna
Ali sve se zna…
Božje oko svakog gleda.

.
Batrljas stazom sama
Zdrobljenim stopalima,
Naglancanim cipelama …
Bez ručnih pomagala.
.
Šutiš, ne odustaješ
Jecaj gubiš…
Iako znaš
Daleko je predaleko.
.
Mislis da na kraju puta
Duga istrajne izbavlja,
Sve je kamuflaza:
Biseru je školjka samo ambalaža .

.
Pozvat ću proljeće
Da me posjeti u proljeće
Zamolit ga da istopi magle…
I zakrili snjegove.
.
Ocekivat ću proljeće,
Ako dodje u proljeće,
Da procveta vrba tužna
I nestane žabokrečina od izvora.
.
Dodje li proljeće…
Nek zagrije i zglobove,
Zaplesat ću spretnije od nekada
Babja ljeta produžetak su životna vijeka.

.
Siromašni nikom ne kukaju
Dok brašna, krumpira i graha imaju…
Ako se nadje voća i jaja…
Postaju „gazde“ tada.
.
Ne vode tudje brige i tračeve…
Ne prate modu i trendove…
Složni su u svojoj okućnici,
Pune im duše blagodati.
.
Siromašne Otac i Sin gleda,
Bogorodicina molitva umiva…
Dok se srcem i dušom mole za zdravlje i mir
Blagoslovljena je njihova kćerka i sin.