navečer
u zidnoj slici zastali
dnevni koraci
još samo iščezle boje
nešto o nepovratu
nešto o vremenu
koje ne stari
šapuću
Nastaviti čitanje
Category: Mirko Popović
apr 24 2019
(ne)spokoji – M.Popović
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/60524
apr 20 2019
RASKRIŽJE – M. Popović
U proljeća htjela si
za povorkom godina
za drhtajima iščezlim
U ljeta željela si
snove pustopoljinom
pretvoriti u riječi
U jeseni snivala si
kiše sjećanja i čeznula
za cedrovima
i čamot cijedila
iz gnijezdā pod srcem
U zime bolovala si
listanje gora i šutjela
osmijehe nada
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/60473
apr 19 2019
neznana gradska stanica – M. Popović
njenih dvadeset i pet
u sjećanju u trenu zapne
o tramvajsku škripu –
htjela je u zagrljaju
sa svojim udžbenicima
prijeći ulicu nakon usaglašavanja
sa semaforom
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/60469
sep 04 2017
NOĆ U ĐENOVI, 3 – M. Popović
Dugo u noć razgovaram S djevojkom crvene kose Nad našim pokretima osmijesima Riječima grimasama I inim gestikulacijama Smiješi se milijun zvijezda Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana Koji kao da se već razlijevaju Na dječakovom licu Dok nas sa slike nepoznatog autora Promatra kao što riječi promatraju čitatelja Nastaviti čitanje
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/55803
sep 04 2017
NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović
Iako smo, govorile su to njene
i moje oči, izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
svi su nas ipak prepoznali
odjevene u zadovoljstvo spoznajnog Nastaviti čitanje
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/55799
jul 10 2017
NOĆ U ĐENOVI, 1 – Mirko Popović
Proći će mnogo godina i slika će, manifestirana nedosanjanim, poprimati oštrinu gotovo zaboravljenih boja. Sjedit ćeš u kavanskoj bašti pred ljetnu oluju. Duša bi uvijek željela nešto tkati i tebi će se činiti da u istom trenu bljeskaju munje u daljini i na fasadi preko puta restorana. Potom te u predvorje polusna uvodi krošnja jasena i ti sa njom pričaš. Ne, to je samo sjećanje u kojem se izdvaja veliki crveni autobus i ponovno se zbog nečega kreće ljupkim atrijem iza kvadranta B. Zagledana u ruku koja ti maše, nekontrolirano pališ cigaretu, a sila telepatije mi dojavljuje da nekoga čekaš… onoga koji je također dugo čekao na kazališnu predstavu te večeri. Tebe je, ipak, više zaokupio šumor prvih kišnih kapi u nedalekoj krošnji jasena.
Onoj krošnji koja te i treću noć uporno gleda čim s nesanicom proviriš kroz noćni prozor. Ne slutiš da u tom času oživljuju moje uspomene na hladna sarajevska jutra kad si rukom kojom pripaljuješ cigaretu grijala svog medvjedića. Pa ruka će ti se tako smrznuti. Neće, jer će njemu biti toplo.
Proći će mnogo godina i ti ćeš se sa terase jednog đenovskog hotela zagledati u veliki crveni autobus.
U njemu je tata, kaže mama odmičući se velikim koracima vremena.
Znaš li što mi je kupio?
Duša bi uvijek željela nešto tkati, ali sad si maminu sliku odložila na noćni ormarić.
Kasni su noćni sati dugom šutnjom tonuli u tvoj san.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/55366
jun 18 2017
pukotina – M. Popović
PUKOTINA
I
prikradajući se zvijezdama
pejzaž je jedan
odvezao naš brod
i obala je ostala pusta
II
zamišljam kako sada
prebireš po harfi
okrenuta slutnji nemira
jer te zaboli
tinjajući ugarak
i uzdah istine da riječi
nismo potrošili
iako je na pustoj obali
zaspao je sat, onaj s kojim je
umrla naša jesen
III
pomisliš li ponekad, patricija
da ćemo nastaviti sanjati
kako te u mojoj toplinom zaboli
tvoja ruka
i kako me u tvojoj zabole noći
kad zaspe sat
i krošnja lipe zatreperi
————————————-
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/55186
maj 14 2017
Pletenice i vjetar – Mirko Popović
otud na ovamo
sama i bosa pleše
daj mi ruku, čekaju nas
pločnici nasmijani
šumorni pljusak srpanjski
čije lice ćemo ljubiti
lijanama ljeta, grafikama sna Nastaviti čitanje
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/54823
apr 04 2017
REKVIJEM – Mirko Popović
Ustajala sam
Između simfonije i maestrala
Nizvodno za zemnim varkama
Niz koje proljeće miriše
Uranjala sam žudno u porijeklo priče
U kojoj je neko spaljivao
Tvoje nenapisane pjesme
Nastaviti čitanje
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/54475
mar 31 2017
NE ZABORAVI – Mirko Popović
Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše
A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/54406
- 1
- 2
Коментари