Hodam po putu a magla svuda,
znao sam pravac, ali po danu,
sad tabli nema da pute pokažu,
ni ljudi po mraku, nikog da pitam,
a možda su zli jer ljudi lažu,
i hodam dalje a noge posrću.
Magla je pokrila sve zaborave
ja sunce čekam, Andjelu dragi,
da stignem tamo do mile moje,
i moram da hodam neznanim putem
jer osećam pravac, mirise trave,
i cveta trešnje, i dušu Andjela,
dobrotu Tvoju nebeskih visina.
A tebe molim, Andjelu mili,
pevaj joj mirise trešnjinog cveta
neka joj snovi što lepši budu
i mirisi sete na najlepe dodire,
onih od juče, danas i sutra.
Tvoja dobrota neka je čuva
a ja ću stići do mirisa trešnje,
do mile moje, do druge strane,
do novih saznanja bliskih daljina
i onda da sa njom ja budan sanjam
na krilima paperja i dragih snova,
snova o nama,
snova za nas.
Hvala Ti Andjele dobrotu Tvoju,
i pevaj mi Andjele one mirise
trešnjinog cveta, kako Ti znaš,
i nju mi čuvaj, najmilu moju,
pevaj nam mirise,
pevaj lepote,
samo za nas.
Vrati te mirise
trešnjinog cveta
u dušu moju,
Andjele…
~~~ TOŠE PROESKI,
1981 – 2007 ~~~
(Darko, Bgd, 12.mart 2019)
Коментари