USKORO ĆE… – Latinka Djordjević

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  933
USKORO ĆE… – Latinka Djordjević 2006-12-22 16:58:32

USKORO ĆE…

U  ponoć,
kad celo nebo sija,
u naše duše i srca
doleteteće božanski mir,
radost i ljubav…
Stiže…
Uskoro će…

Usne na usne,
ruka u ruci,
oči u oči,
vino da se toči,
želja želji
da doskoči.
Наставите са читањем

RAPORT GENERALU – Neven Milaković

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 995
RAPORT GENERALU – Neven Milaković 2006-12-22 14:34:45

RAPORT GENERALU

Gospodine generale
smije li Vam se obratiti
vojnik bez vojne pošte
ratnik bez ratnog rasporeda,
čovjek koji je vojničku zakletvu
sramno pogazio,
dezerter bez Otadžbine i časti
pokoran kvislinškoj vlasti,
što plašljivo pred sobom gleda
kako kurjaci oštre
svoje očnjake krvave,
cereći se zlokobno
nesvijesti našoj dubokoj
i nemoći našoj da spasemo sebe
braneći Komandanta!

Moja je jedinica Generale
izbrisana iz brojnog stanja,
moja je četa žrtvovana
i više ne postoji,
našoj se „slavi” tiranin
grohotnim smijehom klanja,
a naše duše
djavo trljajuć’ ruke broji!
Наставите са читањем

PESMOM MENJAMO SVET – Marko Mihajlović

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  1049
PESMOM MENJAMO SVET – Marko Mihajlović 2006-12-22 00:18:48

 ПЕСМОМ МЕЊАМО СВЕТ

Из стотину грла да се песма чује !
Животом да запева, смрт да надјача
Нек нам неке нове мачеве скује
Нек украде разлог дечјег плача

Овај тренутак ће вечно да траје
Заиграј и ти са нама, снагом свести
Попиј ове речи што их срце даје
Јер ће овај стих да те причести
Наставите са читањем

SMIRENJE – Ljiljana Milosavljević

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  1447
SMIRENJE – Ljiljana Milosavljević (ljiljana) 2006-12-22 00:05:08

СМИРЕЊЕ

Празник
А на мене
Сви јуришају Упалим кандило
Подигнем поглед
Стиснем три прста

У име Оца и Сина
Наставите са читањем

POEZIJA SCG – Darko Kolar

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 815
POEZIJA SCG – Darko Kolar 2006-12-21 22:30:15

ПОЕЗИЈА СЦГ 

ПЕСМА НАША, ПЕСМА ОВА НЕК’ СЕ УВЕК ГЛАСНО ПЕВА.
ОВОМ ПЕСМОМ ШАЉЕМ БИСТРО, НАША СЛОВА, ВЕЧНА ЕНЕРГИЈА.
ЕМОЦИЈА ИЗ ТЕЛА КРОЗ РУКЕ НОВО ДЕЛО КРОЈИ, ОПЕТ СТВАРА,
ЗОРОМ ЈУТРА СТИЖЕ АРМИЈА СЛОВА И ПЕСМА ПОНОВО НОВА.
ИСТИНА ЈЕ СТВАРНА, ДИВНА, ЈЕДИНА НАША МИЛА ИКОНА,
ЈЕСУ ЛИ НАША ДЕЛА ОСТАВЉЕНА, ДА МИРНО СТОЈЕ КАО КОЛОНА?
АКО СУ ТОПЛА И СВЕТЛА, ВЕЋА СУ ОД КЛОНУЋЕГ ЦРНОГ ПОНОРА.
СЕТИ СЕ ТЕЛА, ДУШЕ  И ЋУТЊЕ И ЛИКА, ЊЕНОГ ЈЕДИНОГ ИМЕНА,
ЦРТАМА ЛИЦА ПОКАЗУЈЕ ЋУТЊУ, А ДЕЛОМ РУКЕ СВЕ ВИШЕ ШАЉЕ СЛОВА
ГРАДИТЕЉУ КУЛЕ ПОЕЗИЈЕ ЉУБОДРАГУ, НАШЕМ ЧУВАРУ ОСЕЋАЊА.
Наставите са читањем

NEMOJ DRUGE DA RADUJEŠ RUŽE – Sensej R.N.

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 674
NEMOJ DRUGE DA RADUJEŠ RUŽE – Sensej R.N. 2006-12-21 22:10:52

NEMOJ DRUGE DA RADUJEŠ RUŽE

Tebi su htjele
moje ruke
oči
ostale su muke
i kao kiša sa
krovova
tuga
toči Bijes tvoje
kose plave
i vrisak snage
u grudima
nagonio me da
zakukam
ali kako bih
medju
ljudima
Наставите са читањем

SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1205
SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović 2006-12-21 22:04:52

SIBIRSKA PESMA

Šta će reći Jurij, kada stigne iz Aldana u Kazanj?
Reći će da nije mogao protiv onoga, od čega je sazdan.
Kad je ljubav u pitanju, e, tu se ništa ne može,
govorio je pesmom, al’ kada ih je zatekao, govorio je nožem.

Anton je bio njegov najbolji drug iz gimnazije, i skoro pobratim,
Ali kada je video Anu u njegovom naručju, nisam uspeo da ga odvratim.
I evo, posle dvadeset godina čekam ga na železničkoj stanici,
bolje je i u Sibiru ceo život, nego u Moskovskoj samici.

Prošle zime mi je Petar doneo njegovo pismo, pisano s obala Lene,
rešio je da se po cenu glave vrati u rodni grad, i na proleće će da krene,
Pisao je i kako je radio sve od Čukotskog do Karskog mora,
i kako su mu ruke odebljale od žuljeva, i lice mu je izorano od bora.

Pisao je i kako pucaju breze od silnog mraza i zime,
I kako samo vetar u toj praznini cvili njegovo ime.
Sretao je kaže, razne ljude, i prevarante, i prevarene,
one uplakane, koji sve to nisu podnosili, ali i one od stene.

Jedno vreme je živeo od onog semena što sam poseja,
to je bilo na poljima kraj samih obala tužnog Jeniseja,
gajio je prvo žito, pomalo kupus, malo mrkvu i rotkvu,
al’ Kad je stigao neki Vanja iz Orska, menjao je rad za votku.

Skrpili su neku staru balalajku, Vanja i on,
tada pobegoše gore na Tajmir, u susedni Dikson,
šta da se kaže, mali jedan gradić, tik uz Karsko more severno,
tu se Jurij požalio na svoje iskustvo sa ženama, neverno.

Tu su pili jedno sedam dana, sve do poslednjeg žutog rublja,
tada su se onako opijeni, nešto sporečkali, pa je pala reč grublja.
Rekao je Vanji da će ga ubiti, ako mu samo pređe kućni prag,
već iste večeri Vanja je pokucao na njegova vrata,
al’ mu se posle toga gubi svaki trag.

Danas je proleće u Kazanju, i ja čekam voz, onaj u tri, iz Bratska,
što već dvanaest dana kroz ozelenelu Sibirsku niziju kaska.
I on se raduje što ga danas, kod kuće čeka njegov stari drug,
al’ ne zna da sam i ja voleo Anu, i da ga samo čekam da naplatim stari dug.

(C) Ratko Petrović,
iz knjige “Mala zbirka zabluda”,
Beograd 2006.

MOJ PUT – Maria Deyana

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1156
MOJ PUT – Maria Deyana 2006-12-20 17:57:25

MOJ PUT

Tama je oko mene,
Moj put je žaloban… Mrak zaokupio sobu malenu,
Sjeo na stolac klimav…

I gle…kroz prozor raskriljen
Uđe zraka svjetlucava…
Наставите са читањем

O MIŠLJENJU – Branka Korać

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  1166
O MIŠLJENJU – Branka Korać 2006-12-20 15:49:45

O MIŠLJENJU

Mislila sam kako
u okviru prihvaćenog mišljenja
delimo mišljenje kao narodni lek
svima koji su bez mišljenja
i tako izlečene šaljemo ih
da marširaju  sa mišljenjem
iako su jednomišljeni na ulicama
kritična masa umišljenosti da oni
mogu mišljenjem promeniti svet
pun mišljenja što se ne pomera
ni napred ni nazad, ni levo ni desno
što je po mišljenju vlasti
dobro mišljenje dokle god je zaglavljeno
i niko protiv umišljene vlasti
ne zna šta da radi…
mislite?
ne
ja sam pesnik.
Наставите са читањем

POEMA O MARUŠI – Milorad J. Nikić

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  872
POEMA O MARUŠI – Milorad J. Nikić 2006-12-20 15:36:43

POEMA O MARUŠI

Kažu da je u doba naših dedova, davno
dole na kraju sela našeg, u strani malo
kućerak bio i u njemu mati samohrana
devetnaest  i sa njom čedo u pelenama

Muža izgubi rano, govori priča znana
na frontu ostade, premalo znamo o tom,
a ona procvala tek, ko ruža miriše snom,
bez ikog sama, a muško čedo sa njom.
Наставите са читањем