Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 1038 U SIVOJ MOŽDANOJ MASI – Pesma nedelje novembar 2007 – Božo Popadić 2007-11-29 09:14:31 U SIVOJ MOŽDANOJ MASI Šta sve stati može u sivu moždanu masu, i niz moždinu se spustiti …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 517 PREISPITIVANJE – Zoran Stevanović 2006-07-29 17:40:30 ПРЕИСПИТИВАЊЕ Пишем док рука подрхтава, Свака реч постаје дуга и мрљава, А дан више и није тако дуг, Као селица крећем на југ,… Летим, погледом …
AROGANCIJA DUŠE – Jelena Simonović 2006-04-23 11:28:01 Postavio: ljuba-trebotin – Pročitano: 1130 AROGANCIJA DUŠE Bezumna je arogancija duše, što zlo sebi svesno čini.. Ooo, Svemogući! Uzmi je k sebi, spasi je besciljnog lutanja i nemira …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 869 ĐAVO KOJI PLAČE – Nenad Glišić 2006-11-07 21:26:35 ĐAVO KOJI PLAČE Bela je duša koja nosi đavola u sebi zaspalog a goropadnog otimača dečjeg krika koji mu se toliko sviđa da …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 648 OTKROVENJE – Natalija Jakovljević 2006-08-29 09:25:35 OTKROVENJE Kralj Milutin, držao me uz putir vina, kad sam odojče bila. Iz zlatne čase, pili smo naše snove, pili smo srpsko vino živo, nespokoje.
GLASNIK – Ivica Milovanović 2006-04-21 16:59:29 Postavio: ljuba-trebotin – Pročitano: 533 GLASNIK U nebo se vini, poleti, Krilima od zlata putuj kroz visine; Pa smelo pred vrata joj sleti I zapevaj glasom prepunim topline. Ona …
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 853 EMPEROR – Maria Deyana 2007-11-23 00:35:57 EMPEROR I sada vidim kako hodaš baštama mrtvim Kuneš pod krošnjom uvelog klena, Iz truleži maslinova zrna Siješ cvijeće zla i pelin bereš. Na …
Tišina se šunja sa usana, vrela
Lepota reči lagano nestaje
Priča izgovorena nežna i smela
Tišina se bliži, reč prestaje.
Govorila si pre o svemu što želiš
O sreći i ljubavi i dodiru tela
Govorila si da reči samnom želiš da deliš
Da daš mi sve, samo to si htela. Nastaviti čitanje
Некад ћу ваљда бити богат,
некад ћу ваљда имати пара,
да могу жеље да ти испуним,
све што пожелиш да ти купим:
одећу с марком, и скупа кола,
велики прстен, од злата сат,
дијаманте да ти ставим на врат. Nastaviti čitanje
Kajaću se…
Već me priteže,
onaj čudan osećaj u grudima,
što uvek tugu najavljuje.
Nespremno srce da bol boluje,
grčevito u prošlost zadire…
Osećam i suzu,
što iz oka lagano navire.
I setu.
Setu sto vidike prostire.
A prošlost boli…
Toliko lepa, čarobna,
a tako bolna i čemerna!
Valjda što je nema više!
Što ne postoji od ovog trena.
Zašto si, dušo, prokleta,
tako meka, tanana?
Zašto? Zbog čega?
Zašto nisi trnovita,
stenovita
i jača od svega?
Da ono juče ne boli.
Da se danas preboli.
Da sutra ne bude nadanje.
Manje bi mi teško bilo,
manje bi peklo kajanje…