![]()
DRVO – Elvira Jovic – Pročitano: 721
Postavljeno – 11. April 2006. g. @ 14:24:42 CEST
artemida napisao-la ”
Trnje gledi,
kosa meka,
kap sa cveta
hladi čelo,
dah i miris,
sad su jedno…
Nastaviti čitanje
дец 02 2023
![]()
DRVO – Elvira Jovic – Pročitano: 721
Postavljeno – 11. April 2006. g. @ 14:24:42 CEST
artemida napisao-la ”
Trnje gledi,
kosa meka,
kap sa cveta
hladi čelo,
dah i miris,
sad su jedno…
Nastaviti čitanje
дец 02 2023
![]()
PRAZNINA – Ljubodrag Obradović – Pročitano: 859
Postavljeno – 11. April 2006. g. @ 11:30:06 CEST
ljuba napisao-la ”

Osećam čudnu prazninu,
dok kraj mene,
u parku, na klupu sedaš.
Voleću te kad ne budeš ovde,
sad te samo gledam.
Sad te samo gledam,
a misli prolaze kroz glavu.
Voleću te nekad,
sad samoću želim pravu.
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
TRAŽIM OPROŠTAJ – Jelena Simonović – Pročitano: 587
Postavljeno – 11. April 2006. g. @ 11:24:24 CEST
Nikta napisao-la ”

TRAŽIM OPROŠTAJ
Oprostite, Gos’n Vivaldi
Allegro Vaš dušu miluje,
I VI PRESVETLI PETRE
Valcer mi misli uspavljuje..
U šetnji do ljubavi skupa smo
A onda se misli odvoje..
Njegova ruka stvara mi
Mnogo toplija Proleća,
Koraci.. pomalo klecavi..
Mahnito preskaču stoleća..
Uz nežne tipke klavirske
Duša ga silno oseća..
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
LUTKA – Beatrice – Pročitano: 673
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 23:05:46 CEST
beatrice napisao-la ”
LUTKA
Plače, jer sam odrasla
na sjenama iluzija.
Sve će doći postepeno,
kao i njezine bore na plastici.
Krhotine keramike,
u nehaju ozbiljnosti, odzvanjaju.
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
DOM – Milan Dimitrijević Dime – Pročitano: 1111
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 22:57:27 CEST
Dime napisao-la “

DОМ
U sjaju zvezda ponoćnog neba
pogledom tužnim ja dom svoj tražim.
Lutam po nebu i pitam zvezde,
Mesec me gleda pogledom vlažnim.
Gleda me Mesec,šapće mi tama…
Čujem je jasno-priča o sreći.
“Dom te tvoj čeka, raduj se s nama.
Vreme pred tobom put će ti reći…”
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
JAVIO SAM JOJ – Zoran Stevanović Zoketa – Pročitano: 781
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 22:45:52 CEST
zoketa napisao-la “

Јавио сам јој се после
ко зна колико бесаних ноћи,
Јавио сам да је желим,
и да ме ово никада неће проћи,
Јавио сам јој да ми што пре,
баш сада у овом трену треба,
Јавио сам јој да је волим ,
ДА, ДА, …, ВоЛиМ До НеБа
Јавио сам јој, хитно, ово лудо
срце угаси, хитно, пожури,…
Јавио сам јој, хајде, дођи,
као некада, брзо, …, ПоЈуРи…
Јавио сам јој, у овом срцу
има само места за срце твоје,….
Јавио сам јој, хајде да
живимо заједно, нас двоје
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
KADA UMREM – Zoran Hristov – Pročitano: 779
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 22:35:46 CEST
ZoranHristov napisao-la “
KADA UMREM
Kada umrem, kad ostane telo,
zavijte me svog u crno belo
grob neka mi bude prema Jugu.
da ni tada ne saznam za tugu.
Dok me vode prema večnoj kući
nek se čuje pesma sa svih strana
nek se peva Volim crno bele
nek se čuje himna Partizana
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
RECI TO ŠTO ĆUTIŠ – Zorica Brkić Zoca – Pročitano: 648
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 22:06:11 CEST
zoca napisao-la ”

U tišini sablasnoj,
uzdah mi iz grudi krene,
…krene, pa se vrati.
Ti ćutiš,
tišina gospodari.
Lebdi,
poput neba beskrajnog
dok ga oblak skriva,
dan je ovaj istrošen
i sumrak priziva.
Soba puna okova,
medju nama krah.
Oteraj tišinu
kad te molim,
od nje me je strah.
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
Ombellico del mondo – Violeta Milićević – Pročitano: 741
Postavljeno – 10. April 2006. g. @ 12:57:36 CEST od ljuba-trebotin
SkySeeker napisao-la ”

Violeta Milićević
OMBELLICO DEL MONDO
Ако кренеш на пут ка себи,
крени од Фиренце,
где је све и почело.
Слободно
прескочи праисторију,
почетак нове ере
и мрачни средњи век…
Или, још боље,
од свих њих узми највредније:
примарни крик од првог,
зору надања од другог
и слово од трећег доба.
А онда уђи
на широм отворена врата
хуманизма и ренесансе
и препороди срце и ум.
Nastaviti čitanje
дец 01 2023
![]()
TEBI, MOJA LJUBAVI – Punija21 – Pročitano: 534
Postavljeno – 09. April 2006. g. @ 08:53:53 CEST
punija21 napisao-la ”

Ne mogu te pogledati noćas,
dok prolaziš ti pored mene,
jer uznemiriće srce moje,
tvoje oči nezaboravljene.
Tad mrzela bih samu sebe,
što ljubav prema tebi još ne mre,
dušu obuzima i ubija je
i plamti u meni kao i pre.
Plašim se da neću zaboraviti ne,
osmeh i oči tvoje nezaboravne.
Nove ljubavi ni primetiti sve,
jer pamtim samo tvoje zagrljaje.
Nastaviti čitanje