Postavio ljuba-trebotin. Procitano 743 JEDNA MAČKA – Ljubodrag Obradović 2006-12-04 20:03:38 JEDNA MAČKA Jedna mačka, crna, naspram neba, grize mesec. Veče, zvrji tišina, urlicima mašte. Šetnje po zemlji, reči beže, misli na toplim željama počivaju. …
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 963 MIRIŠE LJUBAV – Latinka Djordjević 2007-06-09 23:56:48 MIRIŠE LJUBAV Dve sjajne žiške, mlečnu svetlost liju. Osvetljen prozor, poručuje: prekorači prag, zatvori vrata, nasluti, šta se u neusnuloj noći krije? Senka raznobojnih karanfila, …
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 731 PRAZNA DUŠA – Zoran Hristov 2007-03-23 19:15:25 PRAZNA DUŠA Susret sa tobomprizva demoneda sruše moj svet.Tvoje mi oči uzeše srce,a tvoj glas ispi mi dušu,zbog tebe, sada sam belog pogleda, bez …
1.Postavio ljuba-trebotin. Procitano 14135 LEPI, A TUŽNI STIHOVI – Zoran Matić 2007-04-25 18:11:06 ЛЕПИ, А ТУЖНИ СТИХОВИ Данас бих могао писати неке лепе, а тужне стихове, Могао бих писати: ” Волео сам да гледам њен лик, …
ljuba-trebotin- pročitano 743 SANJAM TE – Spasoje Ž. Milovanović 2007-12-06 21:58:02 САЊАМ ТЕ Како су лепе Из сна кад се пробудим Очи им затворене Груди откривене Сан ме поново хвата Како су лепе У сну …
Музички блок на промоцији Часописа ПоезијаСРБ број 24. отворила је на виолини Магдалена Ђукић – ученица 5 разреда музичке школе Стеван Христић у Крушевцу. Певали су Љубиша Боровац и Ивана Ђукић Ђука уз пратњу Бенда …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 592 BEZ OPROŠTAJNIH REČI – Branka Korać 2006-09-15 00:00:00 BEZ OPROŠTAJNIH REČI Izgubljenog pogleda, tvoja majka nam je rekla, nismo našli oproštajno pismo! Na groblju, daleko od crkve, neposvećena zemlja je reč …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 685 JUTRO – Saša Mandić 2006-08-08 22:54:17 JUTRO Početak nečeg novog, nepoznatog, stranog Čednost neuprljanog dana obasjava me Dok se udaljavam od sveta Tako dosadnog i ispranog Zatvaram oči i zaboravljam na …
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 887 ODRAZ – Bogdanka Rakić 2007-11-18 20:15:38 ODRAZ Gledam te i vidim sebe u tebi. I tražim svetlost skučena u tami. Pusti me da pronadjem te. Plašim se sebe ili, možda tebe? …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 504 BLAGODARNA PJESMA – Neven Milaković 2006-11-05 08:00:54 BLAGODARNA PJESMA Kajanja nema, nema stida, važno je prečicom do cilja stići, uspjeti neće ko nije gnjida takve će počasti mimoići! Dobar i budala …
Zimsko je vreme i neodbegle ptice
Pod oblačnim nebom stresaju stud
I s nebeskog vidika gledaju na put
Na decu i sanke kroz snežne pahuljice
Na dvopregu Mraza praporci i zvonci
Kažu da se dele slatke vrećice slatkiša
Dok dečja vojska trči i srčano juriša
I prolaznici glede rado ko da su osnovci
VOLEO SAM – Ljubodrag Obradović –Posetilaca 743 Postavljeno – 23. November 2005. g. @ 21:37:40 CET od ljuba-trebotin
VOLEO SAM…
Voleo sam jednu E…,
silno je voleo,
jedno proleće i leto u snovima,
a u jesen na livadama
i po šumama.
Voleo sam je ja,
tako strasno voleo,
a ona mene nije,
ili je ljubav svoju,
znala vešto da sakrije.
Naš prvi susret,
slučajno se desio,
kao što se sve važno
u životu i dešava.
Naš prvi susret,
sudar je bio,
jedne mračne noći,
u podnožju brda,
kad sam pošao kod druga.
U sudaru, moje su ruke,
instiktivno uhvatile,
to krhko stvorenje,
da bi ga sačuvale
od pada i ja sam
vrhovima prstiju,
osetio uplašeno lupanje srca,
ispod brežuljaka,
čije sam obline grčevito stiskao.
Cura neka, prolete mi glavom.
Izvinite,
nisam Vas primetio,
znate mrak…
Ona je izustila reč, dve,
ime mi pomenula
i priznala da se
strašno prestrašila.
Dakle, to je E…,
opeče me misao
i sećanje
na lepu devojku iz sela.
Pitao sam je gde je bila,
kad se tako kasno vraća
i zar se ne boji da je lepu
mangup ne sačeka.
JASNOĆA – PESMA NEDELJE NOVEMBAR 2005 -Posetilaca 643 Postavljeno – 22. November 2005. g. @ 20:01:50 CET od ljuba-trebotin
JASNOĆA
Pokošenim livadama šetam i sam pokošen životom. Vetar sam, zdrobljen kosturima drveća. Mrav sam, a splav me nosi, tudjom rukom vodjen, u carstva nepoznatih strahota.
Lud sam skoro i sit dogadjaja lažnih, u svetu lažnom, gde podlaci ližu čizme podlacima i dobro prolaze.
Gde poštene kičme i kad iskrivljene mole, šut u zadnjicu dobiju i ništa više. Sit sam života, a seno tako zanosno miriše i pitanja nova nameće. Smisao? Da li ga ima? Život ima draži? Ciljevi postoje? Наставите са читањем