МАКИ Над Топлицом магле бдију Тихо шуми река стара Ја у срцу с пуно жара Стално мислим на Марију. Послала ми тужно писмо Да одавно млади нисмо! Не плаши се лепа Маки Ни старења, …
Postavio: ljuba-trebotin – Pročitano: 542 PLANINSKA IDILA – Sensej R. N. 2006-05-03 14:33:11 PLANINSKA IDILA Lagano da duha ne budim spuštam pogled strminama tek obrasle glavice omedjene crnogoricom
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 2 1079 ORIOVAC REKORD TIM – Luka Lune Jović 2009-08-07 18:27:11 ORIOVAC REKORD TIM Zajedno smo rasli i ti i ja i on u tom malom selu slavonskom Oriovac iz tih godina …
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 899 SUSRET – Mirjana Lukić 2007-11-02 23:22:31 SUSRET Gubiš se u zelenom polju moga oka i na trenutak sa sretna. Po ramenu ti rasu mi se crna kosa, obuze me seta …
VEČERNJE OPELO – Ivica Milovanović – Pročitano 479 Postavljeno – 29. March 2006. g. @ 09:46:13 CEST VEČERNJE OPELO Veselo umire dan…Spokojstvo i mir… Jato golubova – povorka u belom… Lebdi olakšanje, ko podsmeh i …
Овђе ћу представити пјесме једног шеснаестогодишњака. Непосредни сам издавач његовог јединог дела и радо бих ову збирку подијелила са вама и чула Ваше мишљење и критике. Збирка носи назив “Љубав без моћи”. Ево неколико ријеци …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 855 VEŠTINA – Marija Veljković 2006-11-14 09:56:56 VEŠTINA Ponekad se upitam da li ti nedostaje moj glas.. Izgubila sam te u vrtlogu obaveza i umornih noći.. i više ne smem da pišem …
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 619 Pesma dalekog samoubice – Miloš Leković 2007-09-29 23:37:30 Песма далеког самоубице Б. Миљковићу Нисам ја бегунац. Нисам ја побегао. Ви сте ме напустили. Зашто ништа није рекао? Рекао је. Али …
Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano:856 Željela sam da ti čujem glas – Dragica Ždralić 2008-02-10 16:15:59 Željela sam da ti čujem glas Iz daljine ptica čekala pticu Na drvetu žvota grane. Ptičica na granama Jesen u žbunovima otkrila ždrala.
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 710
SUPES 2007 – A LA JESENJIN – Ljubodrag Obradović 2007-05-31 23:51:33
Na Festivalu dramskog amaterskog stvaralaštva Rasinskog okruga,*FEDRARO 2007* kao prateća manifestacija održani su tradicinalni Susreti pesnika, popularni SUPES 2007. Prvu pesmu pročitao je jedan od najpoznatijih glumaca u jedanaestogodišnjoj istoriji FEDRARA Zoran Obradović. Bila je to, naravno moja pesma, pa Vam je ovom prilikom, ponovo iznosim na uvid. Narednih dana objaviću sve pesme koje su pročitane na SUPESU 2007.
Zoran Obradović
A LA JESENJIN
Tu, do mene, sedi.
Glavu gore, uživaj.
Ništa tebe ne sme da najedi.
Ti sviraču samo sviraj.
Sviraj pesme od davnina,
a ti dušo ne tuguj.
Bila si znam sa mnogima,
noćas se mome pijanstvu raduj.
Zagrli me, ljubi me, to je zanos.
Nema bola kad se razvrat želi.
Nema ničeg. Hajde, vuci me za nos.
Ja i tome znam da se veselim. Наставите са читањем
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 1421
BLEF – Pollakova 2007-05-31 23:27:58
BLEF
Penušaju talasi
u čokotu tvome ,
hrid što ulazi
u more liči
na starog splavara
što umiva bore
Priča mi priče
šapcu , romore
Još uvek liče
na prošle živote Biserne kapi
časkom se snadju
da me zabole
– ostaću –
Uz vetar da idem
uz ladju da vapim
da ne obole
prekobrojni sati
na odmorištu
velike vode Наставите са читањем
Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 807
PjJESMA O MOLITVI – Neven Milaković Likota 2007-05-31 23:21:13
PJESMA O MOLITVI
Nekada davno iza sedam gora i sedam mora,
sedam dolina i sedam brada, sedam jezera i sedam rijeka,
u skromnoj kolibi, tiho i spokojno zivljase celjade s’ najvecom titulom,
svi su ga zvali: dusa od covjeka.
Zimi je grijao jagnjad svjezinom ranog proljeca,
s proljeca kadio mirisom prve visibabe,
ljeti ih stitio brizno hladom stoljetnog drveca,
s jeseni zimio njezno onako mazne i slabe. Наставите са читањем
07.12.1974. godineProšlo je dva dana, a da se ništa značajnije nije dogodilo. Juče sam snimio traku sa muzikom za E. Neke pesme koje mogu dosta da kažu onom ko zna da ih shvati. Da li to ona može i da li hoće, da li u njoj plamti neka iskra ljubavi, ne znam, a tako bih voleo da saznam.
Prekjuče u gradu slučajno naletim na E. i njene dve nerazdvojne pratilje baš na pešačkom prelazu. Uhvatim je za ruku, ona se vrati i počne razgovor. Predložim sastanak, ona ni da čuje. Zbilja je nedokučiva. A da li ja nju stvarno volim uli volim ugodnosti koje mi ta ljubav može doneti? Ni to ne znam. Da nje nema, da ne postoji, ja bih pronašao drugu, verovatno. Zar sad ne mogu da pronadjem drugu, otvoreniju, pristupačniju. Takve postoje. Recimo B. ili … A zbog E. ne spavam. Dugo je čekam i čeznem za susretima, pogledom, rečima. Mora da je to ljubav… Наставите са читањем
04.12.1974. godine Već sam nap omenuo da spadam u kolebljive ličnosti. Mali udarac sa strane je dovoljan da me uzbudi, da poremeti tok mojih misli i dovede u iskušenje da napustim ono što sam do maločas držao za svetinju. Često se moja odluka za koju sam mogao i u vatru i u vodu, rušila kao kula od karata, čim bi me val uzbudjenja zatalasao.
Tako je bilo i ovoga puta.Uzbudio sam se zbog nerealizovanja odlaska u kino sa devojkom koja mi je draga i prestao da pišem dnevnik.
A evo kako se to sve dogodilo. Otišao sam tog 02.11.1974. godine na posao negde oko 13 časova (radim u drugoj smeni od 13 do 19 časova), a šefa nema. Prinudjen sam da čekam. To jest nisam prinudjen, ali nastojim da sebe ubedim da tako najbolje, jer nešto pre petnaest časova stiže E. Iz Kruševca. E. je moja trenutna simpatija, osrednja crnka, koja pohadja 2 razred trgovinske škole, a sredom i četvrtkom ide na praksu. Čekam ti ja tako, čekam i dočekam. Dodje E. sa jednom drugaricom iz sela i iz škole, prodje pored mene i podje svojoj kući, kao da sam magla, lanjski sneg, kao da me nema. Ali ja sam suviše gord i neću da im pridjem. Posle 5 do 6 minuta podjem i ja, sa ujakom koji se slučajno tu zatekao, jer nema više svrhe čekati šefa, a i u nadi da ću možda stići simpatiju i njenu drugaricu. I stigoh ih. Izgleda da su one to i očekivale, jer su se neprestano smeškale, učinilo mi se na moj račun. Ja sam malo pocrveneo i počeo da brbljam, te o knjigama, te o bogatstvu, ljubavi… Na kraju sam predložio posetu bioskopu. E. je naglasila da ona to može samo u slučaju da i njene dve koleginice podju. Ja sam rekao da ću pronaći dva prijatelja i sve će biti OK. Stvar je dogovorena. Sav razdragan odskakutao sam do kuće, pronašao jednu dunju i vratio se na posao. Наставите са читањем
Ne mogu da se sredim. Planovi su se izjalovili. A i hladno mi je, strašno hladno. Hladno u srcu!
Drhtim… Samo ne znam da li od uzbudjenja ili zime. Ne, ne mogu da pišem… Наставите са читањем
Zadnjih desetak dana bio sam na velikoj muci. Naime, razmišljao sam o ideji da imam svoj vlastiti dnevnik. Ali, poznavajući sebe i svoju kolebljivost i lenjost, jedva sam se na to odlučio. Ali, odlučio sam se.
Sinoć sam ostao malo duže, pa sam zbog toga jutros i ustao kasnije no obično, oko 8 časova. Pogled kroz prozor doneo mi je informaciju da je napolju hladno, da pada kiša i duva vetar. Stresao sam se i požurio u kuhinju u kojoj je bilo toplo. To prepodne sam proveo uz pozajmljeni magnetofon. Izmotavao sam se: pevao, recitovao, svirao gitaru, pa sve to slušao i sam sebi se smejao. Наставите са читањем