![]()
PRVI BANJSKI GOST – Predrag Videnović 2007-11-07 18:45:04

по указу Милоша Обреновића)
Примите к` знању,
управо сам крочио
у Велику Бању
и телеграм срочио:
„Извор је добар,
из земље избија,
разумна ствар
кад Милошу прија.
Наставите са читањем
авг 18 2025
![]()

Примите к` знању,
управо сам крочио
у Велику Бању
и телеграм срочио:
„Извор је добар,
из земље избија,
разумна ствар
кад Милошу прија.
Наставите са читањем
авг 18 2025
![]()

–
Uklelo me, ovo, mesto,
tišina u tikvu bi stala.
sve ima slan miris krvi,
ne vidim se, gde je noć
ne vidim se, gde je dan
i zlo u nevremenu besni…
Uzreo je nar, i narandža,
i moja reka zna da peva
a ti samoubico na mostu
zaljubljen, lud, i sam
mrtav, grad tajnu krije
poslednji si noćni putnik.
Наставите са читањем
авг 18 2025
![]()

KOPRIVA
Kombinacija svraba i bola
začikuje
da stalno češem
raspukli plik.
Podmukle žarulje
opekao me
vatreni list.
“Klin se klinom izbija”
u slučaju ovom ne važi.
“Početna strana”
srdžbu pali
i neuslišenu čeznju
nabusito draži.
Наставите са читањем
авг 18 2025
![]()

Zašto noćas tako tajanstveno gledaš
u odaje njene, moj mjeseče, brate
podari mi uz nju dvije tri minute
da kroz maštu osjetim dodire voljene.
Наставите са читањем
авг 18 2025
![]()

Šta se ovo sa našom Srbijom zbiva
Neka nova pošast dolazi s Balkana
i to gusto sivilo vazduhom što pliva,
ukrade nam snove i mir prošlih dana.
Gradovi nam stari a sela opustela.
Ulicama promiču sve naborana lica.
Izjeda nas redom zlobna kuga bela.
Prava retkost dečji plač je iz bolnica.
Наставите са читањем
авг 16 2025
![]()

Ti i ja,
ko svijeta dva sad živimo.
Da postojimo…
o kako to dobro znamo..
i osjećamo,
a ne možemo..
da se vidimo. Da..
baš toga se i plašimo..
da se vidimo…susretnemo..
i da u vatri živoj sagorimo…
da se za sva vremena..tad..
i bez naše volje izgubimo.
Ovako….
dok jedno za drugo znamo…
da postojimo…
da živimo…
mi se osjećamo.
I ponekad,…
samo ponekad…
tako se približimo,…
skoro da se dodirnemo.
Наставите са читањем
авг 16 2025
![]()

Poredjali ih na polici u staroj antikvarnici.
Samovare. Male i veće. Mesingane. Zvezdeće.
Beznačajne u jedno] liniji. Same.
Prodaju ih ničije.
I samo znalci gledajući ih vide
Daleka prostranstva Rusije.
]edan je iz Minska, a drugi iz Tule
]edan iz Prestonice.
]edan je skfiznuo sa stola Mereškovskog.
Svi su tužno zveckali u saonicama
Do Krima
Kad je bila najača zima.
Наставите са читањем
авг 16 2025
![]()

Volim maglu, tako je mistična,
krije slike koje možda ne želim da vidim,
pozorišna zavjesa obična…
naizgled obična,
pred najuzbudljivijom scenom se ispusta dim.
Krije površine koje još nisam obišla,
napisala sam tolike pjesme i opet ništa,
da li tebi samo pripisujem sjetu,
jesi li dežurni krivac za padove u mom letu?
Наставите са читањем
авг 16 2025
![]()

LICEM NEBU OKRENUTIi
Koracaj tiho na groblju smo, tise
Ne pricaj nista, pogni se i cuti
Znaj i ovi dole nekad glasni bise
A sad kad su licem nebu okrenuti
Nemi, sve su rekli, niceg nema
Mudriji od nas, sad se dela broje
Kako nas tuzno motre sa kamena
Ko da se cude, vidi ovo dvoje
Наставите са читањем
авг 16 2025
![]()

Došla je zima i pobila sve leptire,
i još je šumar gazio svojim čizmama
po njima, onako pijan, proklet
pokušavali su ždralovi da me smire
al’ dan se nije prelamao u prizmama
jer sam bio pocepan, otet došla je zima,
pobila sve leptire
Наставите са читањем